Svi smo u životu za sobom ostavili takozvane putove kojima nismo pošli. Škole koje nismo upisali ili završili, zemlje u koje nismo odselili, momke i djevojke s kojima se nismo vjenčali ili barem uselili u zajedničko kućanstvo, putovanja na koja nismo otputovali... Pitanje je i bi li nam kakva druga sitnica život odvela u sasvim drugom pravcu. Možda bismo, da nismo zakasnili na neki autobus, u njemu upoznali neku drugu ljubav svog života. Da nismo prije zadnjeg ispita na trećoj godini faksa izgubili kišobran, možda bi danas predavali taj predmet, a ne, uzrujani, pokisli i dekoncentrirani, pali na ispitu i zamjerili se profesoru. Nikad se ne zna.

Američko-korejska redateljica i scenaristica u svojem je hvaljenom filmu 'Prošli životi' (Past Lives) odabrala romantičnu varijantu poniranja u tu zagonetku, a usto ju je ispreplela sa životnim iskustvom iseljenika, koje uvijek pomalo u sebi ugrađeno nosi pitanja o životu koji je napušten, pa možda i propušten.

Film govori o dvoje mladih ljudi - Na Young/Nori (Greta Lee, gledateljima možda najpoznatija iz izvrsne serije 'Russian Doll') Hae Sungu (Teo Yoo, kojeg smo zadnji put imali prilike vidjeti u fenomenalnom filmu 'Decision to Leave'). Prvi ih put susrećemo prije dvadeset četiri godine, kao dvanaestogodišnjake u Seoulu, gdje su nerazdvojni prijatelji, ali i žestoki rivali u školi. Iako su zapravo zaljubljeni jedno u drugo onako kako to već mogu biti dvanaestogodišnjaci, Na Young i Hae Sung se razdvajaju jer roditelji Na Young odseljavaju u Kanadu. Ondje djevojčica sa svojom obitelji započinje novi život, i to pod novim, zapadnjačkim imenom, Nora, a Hae Sung ostaje u Koreji.

Da Hae Sung nikada nije zaboravio ni prebolio Na Young saznajemo dvanaest godina poslije, kada je pronalazi putem društvenih mreža. Nora sada živi u New Yorku i upravo je na pragu procvata književne karijere. Hae Sung i ona, međutim, započinju vrlo intenzivno dopisivanje, ali i videokomunikaciju putem interneta. Hae Sung studira strojarstvo i sprema se na odsluženje vojnog roka te dodatno školovanje u Kini. Iako se dvoje mladih vrlo brzo i vrlo snažno vežu jedno uz drugo, njihova virtualna veza ubrzo puca i prekida se. Hae Sung, naime, ne može doći k Nori u New York jer sav novac štedi za školovanje u Kini, a i njegovo razmišljanje o budućnosti nije uopće orijentirano prema Americi. Nora pak samu sebe hvata kako sve češće razmišlja o putovanju u Koreju, ali na kraju zaključuje da se ne može vratiti tom životu. Prestaju komunicirati, Hae Sung odlazi u Kinu, a Nora u rezidenciji za mlade pisce upoznaje Arthura (John Magaro, gledateljima poznat iz serije 'Umbrella Academy'), za kojeg se na kraju udaje.

Nakon još dvanaest godina Nora je uspješna spisateljica i dramatičarka, živi s mužem Arthurom, koji je također uspješan pisac, brak im je sretan i stabilan, ali Hae Sung nije imao toliko sreće u životu. Nije nešto posebno nesretan, ali dugogodišnju vezu s djevojkom koju je upoznao u Kini upravo je prekinuo, ima posao koji sam naziva osrednjim, plaću koja je također takva i ne osjeća se osobito ostvarenim. Možda zbog toga, a možda i zato da bi preispitao svoje životne izbore, dolazi u New York i poziva Noru da se sastanu.

Neću vam spoilati i reći hoće li se Nora i Hae Sung ponovno spojiti, ali ću vam reći da film zapravo nije o tome. Film govori upravo o onome zbog čega je Hae Sung doputovao u New York i o onome na što će navesti svoju nekadašnju ljubav Noru - o preispitivanju životnih izbora i razmišljanju o životima koje smo možda mogli živjeti da smo negdje u prošlosti pošli drugim putem. Preispituje i to postoje li ljubavi koje su nam sudbinski suđene ili ipak sami svjesno odlučujemo koga ćemo voljeti. Govori i o identitetu i koliko ga formira okolina u kojoj živimo, a koliko ona iz koje potječemo. O mnogo toga govori, a sve na jedan fin, pametan, zanimljiv i pristupačan način, vrlo zrelo i suvereno, kao da autorici nije prvi film.

Film uvelike podsjeća na najsolidnije radove američke indie filmografije, naročito na filmove Noaha Baumbacha i Grete Gerwig prije nego što su zbog love odlučili poslat umjetnost dođavola. No mnogi kadrovi, sentimenti i meditacije kao da prizivaju Wong Kar-waija i njegove sjetne motive iz filmova 'Raspoloženi za ljubav' i 'Chungking Express'. A opet, film je sasvim svoj i ono s čime možda najviše oduševljava jest to da uspijeva na jedan suptilan i dirljiv način prikazati razliku između načina na koji se osjećaji pokazuju u srcu zapadnjačkog svijeta, ali i u osobe koja potječe iz jednako urbanizirane i moderne, ali ipak drugačije kulturne sredine.

'Prošle živote' mnogi su već nazvali jednim od najboljih filmova 2023. To nije bez razloga.