Dok sam danas prijepodne čitala razne fejsbučke komentare na sinoćnju prvu epizodu serije 'Dnevnik velikog Perice', nisam se mogla oteti dojmu da je odluka autora da naslone seriju na priču kultnog filma 'Tko pjeva zlo ne misli' u slučaju dijela publike bila nezahvalna. Ljudi su film i njegovu priču, glazbu, atmosferu, Žnidaršića, Abesiniju, Minu, Fulira, Pericu i ostale tijekom ovih pedesetak godina naučili napamet i unatoč inzistiranjima redatelja Vinka Brešana da serija nije nastavak kultnoga filma, očekivali su upravo nastavak istoga filma. Perica im zato nije sasvim po volji, previše im je zbunjen, introvertiran i melankoličan u odnosu na onog veselog i otvorenog dječaka, nema im dovoljno purgerske 'kisdihandštine' i 'luftbremzanja' po birtijama, nema ni toliko šlagera i pjevanja. Kaj je sad to?

Srećom, dovoljno je i onih kojima se prva epizoda ipak svidjela, a među njih radosno ubrajam i sebe. Veliki Perica uopće mi nije neuvjerljiv - čak i ako razmišljam o izvornoj priči, mogu zamisliti da je izrastao u stidljivog, zbunjenog i nesnalažljivog melankolika, a Živko Anočić takav profil glumi majstorski, s urnebesno nesigurnim polurečenicama i dirljivo sanjivim pogledima. Csilla Barath Bastaić izvrsna je kao njegova vječito nadrkana supruga Željka i prava opako-cinična ljepotica koja cijeloj priči daje dozu pomalo mračnog seksepila nezadovoljne alfa-žene, a na svoje glumačko umijeće podsjetila nas je i Mirjana Bohanec Vidović, zasad jedina koja reprizira svoju ulogu iz filma.

Priča je s popriličnom autentičnošću smještena u Zagreb 1964., tik pred Prvi maj i nekoliko mjeseci prije velike poplave. Gospon Fulir upravo je preminuo, a Perica u svojem dnevniku primjećuje da mu je mama podnijela tu smrt teže nego smrt njegova oca i tete Mine. Ipak, sreća je u nesreći to da će gospođa Ana, čini se, naslijediti prostran i raskošan Fulirov stan na Zrinjevcu, koji namjerava prepustiti sinu i snahi tako da se napokon stambeno osamostale. Sin i snaha međutim nisu naročito sretni u braku ni u životu. Perica je profesor hrvatsko-srpskog u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi u kojoj ga nitko, uključujući učenike, nimalo ne šljivi pa stalno mašta o karijeri šlager-pjevača, Željka je tipkačica - pardon, daktilografkinja u policijskoj postaji i nezadovoljna je time što joj suprug nije probitačniji i hrabriji, čak ga naziva kukavicom. Situacija se mijenja dolaskom triju novih osoba u njihove živote i neočekivanim događajem. Nove osobe koje im stižu u živote jesu Peričina prekrasna nova kolegica Nada (Iva Babić), Željkin novi šef, kapetan Karlo Bulić (Goran Navojec) i dosad nepoznat brat gospona Fulira - Eugen Fulir (Otokar Levaj). Događaj koji pak budi Pericu iz melankoličnog sanjarenja jest njegov pijani, ali pjevački vješt nastup na školskoj prvomajskoj proslavi, koji je, usput budi rečeno, sjajno snimljen i izveden, s Peričinom maštarijom u kojoj on i Nada poput Freda Astairea i Ginger Rogers plešu uz šlager 'Prolazi sve'.

Serija i inače vrlo lijepo izgleda, baš kao i nedavno završeni 'Crno-bijeli svijet' izgleda kao PRAVA serija, s autentičnim setovima, lijepim lokacijama i razigranom atmosferom, a dobro je i pogođen omjer arhivskih snimki (Prvomajska parada u Zagrebu). Razvalili su i sporedni likovi te epizodisti - meni je osobno najjači Pjer Meničanin kao inspektor Matić, čiji je monolog prilikom hapšenja Peričina najboljeg prijatelja i sitnog švercera Žnide pravi mali humoristički master class, a mnogo očekujem i od Nikole Koje, koji glumi oca prelijepe Nade, oficira JNA koji je upravo stigao u prekomandu u Zagreb.

Među manama koje su spomenuli njurgavci u internetskim komentarima osobno sam primijetila jedino šepave naglaske koji ili nisu baš organski zagrebački ili nisu baš uvjerljivo dalmatinski ili su pak previše standardni, ali ne mogu reći da su me previše odbili. Prva mi je epizoda, ukratko rečeno, bila vrlo simpatična i sigurno ću gledati dalje.

Naravno, bila je to samo jedna, i to prva epizoda, i naravno da u sljedećim ima i više nego dovoljno prostora da se sve pokvari, ali početak svakako obećava.