“Tamara Cesarec dolaskom u Pulu ovog ljeta simbolički se vraća u hrvatski film nakon osam godina otkako je odselila u Kanadu. Dobitnica je Zlatne arene za kameru u filmu “Narodni heroj Ljiljan Vidić” redatelja Ivana Gorana Viteza. Dvjema Zlatnim arenama nagrađena je i glumica Nives Ivanković, lani za ulogu u “Zbornici” Sonje Tarokić te ranije za ulogu u filmu “Zvizdan” Dalibora Matanića. Maja Popović Milojević producentica je filma “Ljeto kada sam naučila letjeti” kojeg je pulska publika prošle godine nagradila kao najbolji film međunarodnog programa. Dramatičarka, dramaturginja i spisateljica Tena Štivičić u žiri donosi svoj “pogled izvana”, ona je netko tko hrvatsku kinematografiju promatra s međunarodnim iskustvom i međunarodnim metrom. Redateljica Snježana Tribuson jedna je od naših prvih etabliranih redateljica koja je svojim radom otvorila put mnogim kolegicama i počašćeni smo što je članica ovog žirija”, izjavio je umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala Danijel Pek.

Peteročlani ocjenjivački sud 70. Pulskog filmskog festivala odlučivat će o dobitnicima 20 Zlatnih arena. U konkurenciji Hrvatskog filma dodjeljuje se 16 Arena, a 13 je naslova: Cvrčak i mravica (r. Luka Rukavina), Dnevnik Pauline P. (r. Neven Hitrec), Escort (r. Lukas Nola), Garbura (r. Josip Žuvan), Hotel Pula (r. Andrej Korovljev), Pamtim samo sretne dane (r. Nevio Marasović), Pelikan (Filip Heraković), Samo kad se smijem (r. Vanja Juranić), Sedmo nebo (r. Jasna Nanut), Sigurno mjesto (r. Juraj Lerotić), Smrt djevojčice sa žigicama (r. Goran Kulenović), Tragovi (r. Dubravka Turić), Veće od traume (r. Vedrana Pribačić).

U konkurenciji Hrvatskih manjinskih koprodukcija 7 je filmova, a dodjeljuju se četiri Zlatne arene: Bazen beskraja (r. Brandon Cronenberg), Čovjek bez krivnje (r. Ivan Gergolet), Dosje Labudović: Nesvrstani (r. Mila Turajlić), Da li ste vidjeli ovu ženu? (r. Dušan Zorić i Matija Gluščević), Majka (r. Zornitsa Sophia), Najsretniji čovjek na svijetu (r. Teona Strugar Mitevska), Morska iskra (r. Domien Huyghe).

BIOGRAFIJE ČLANICA OCJENJIVAČKOG SUDA

Tamara Cesarec (1976.), direktorica fotografije i snimateljica dokumentarnih i igranih filmova, diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Kao snimateljica radila je na brojim igranim filmovima i TV serijama (Crnci, Projekcije, S one strane, Van Helsing), a kao direktorica fotografije na dokumentarnim filmovima Goli (2013.), Moj zanat (2014.) i Glasnije od oružja (2014.) i igranim projektima Šuma summarum (2015.), Odvajanje (2015.) i Narodni heroj Ljiljan Vidić (2015.) za koji je osvojila Zlatnu arenu za kameru na 63. Pulskom filmskom festivalu. Od 2013. članica je Hrvatske udruge filmskih snimatelja.

Nives Ivanković (1967.), filmska, televizijska i kazališna glumica, diplomirala je na Akademiji za scenske umjetnosti u Sarajevu. Prvu televizijsku ulogu ostvaruje 1991. u seriji Jel’ me netko tražio?. Ostale značajnije uloge ostvaruje u filmovima Četverored (1999.) Ta divna splitska noć (2004.), Moram spavat, anđele (2007.), Zvizdan (2015.) i Zbornica (2021.) te TV serijama Bibin svijet (2010.), Lud, zbunjen, normalan (2010. ― 2011.), Ruža vjetrova (2011. ― 2013.), Novine (2018.), Područje bez signala (2021.). 2016. piše scenarij i potpisuje režiju za humorističnu i realno surovu seriju Tko je jamio, jamio je. Za svoj je kazališni, filmski i televizijski rad višestruko nagrađivana, između ostalog dvjema Zlatnim arenama za sporednu žensku ulogu u filmovima Zvizdan i Zbornica.

Maja Popović Milojević (1984.), producentica s višegodišnjim radnim iskustvom na televiziji, diplomirala je filmsku i televizijsku produkciju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Producirala je regionalni hit Ljeto kada sam naučila letjeti (2022.), koji je osvojio je preko 20 nagrada na međunarodnim festivalima. Jedna je od producentica filma Varvari (2014.), dokumentarnog filma Kumanovska bitka: krv i magla (2013.), kratkog filma Divljač (2021.) kao i koproducentica debitantskog filma rumunjskog redatelja Octava Chelarua, Balaur (2022.). Od 2021. radi kao izvršna producentica i supervizorica produkcije na regionalnoj platformi Apollon Media u sklopu koje je, kao izvršna producentica, radila na posljednjem filmu redatelja Puriše Đorđevića, Usta puna zemlje. Jedna je od suosnivačica produkcijske kuće „Sense Production“.

Tena Štivičić (1977.), dramatičarka, dramaturginja i spisateljica. Diplomirala je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 2001. godine, a 2004. magistrirala na Odsjeku za dramsko pismo fakulteta Goldsmiths College. Kao dramska autorica debitirala je 1999. dramom Nemreš pobjeć od nedjelje nakon koje su uslijedile drame Pssst (2003.), Dvije (2003.), Fragile! (2005.), Krijesnice (2007.), Europa (omnibus) (2013.), Tri zime (2014). Dobitnica je brojnih nagrada među kojima treba izdvojiti Nagradu za inovativni tekst na festivalu Heidelberger Stückemarkt 2008., za dramu Fragile! i Nagradu Susan Smith Blacbkurn za najbolji tekst na engleskom jeziku 2015., za dramu Tri zime koja je premijerno izvedena u londonskom Narodnom kazalištu u režiji Howarda Daviesa. Također piše scenarije i kolumne na engleskom i hrvatskom jeziku. Trenutačno je angažirana na novoj predstavi Berliner Ensemblea i priprema dva igrana filma, u Ujedinjenom Kraljevstvu i Hrvatskoj.

Snježana Tribuson (1957.) diplomirala je 1981. godine filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 1981. radi kao vanjska suradnica na Televiziji Zagreb, režirajući različite emisije (igrane, dokumentarne, obrazovno-dokumentarne). Od 1982. do 2003. režirala je TV drame i TV filmove, njih 9. Snimila je i četiri igrana filma; Prepoznavanje, Tri muškarca Melite Žganjer, Ne dao bog većeg zla i Sve najbolje kao i tri kratkometražna igrana filma. Pisala je scenarije s Goranom Tribusonom za seriju Odmori se, zaslužio si i režirala tridesetak epizoda. 2022. zajedno s Goranom Tribusonom piše scenarije za seriju Oblak u službi zakona i režira nekoliko epizoda. Od 2004. radi na Akademiji dramske umjetnosti gdje predaje kao redovna profesorica.