Amandman o jednakim pravima, dodatak američkom ustavu kojim bi se jamčila zaštita ravnopravnosti žena i muškaraca na radnom mjestu, u slučajevima rastave braka te u mnogim drugim društvenim situacijama dokument je koji je prvi put sastavljen još početkom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća i od tada se pokušava ratificirati kao sastavni dio ustava ove velike, moćne i navodno progresivne zemlje. Najbliže ostvarenju svojega cilja došao je tijekom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada ga je prije svega podržala gomila američkih feminističkih aktivistica, ali i predsjednici Nixon, Ford i Carter, no do njegove ratifikacije na kraju ipak nije došlo. Po mišljenju mnogih, taj bi dokument bio usvojen da nije bilo žestoke akcije konzervativne udruge 'Stop ERA' na čelu s antifeminističkom aktivisticom Phylis Schlafley.

FX-ova dramska serija 'Gospođa Amerika', koju odnedavno možemo pratiti na HBO-u govori upravo o toj borbi feministica i konzervativki oko ERA-e sedamdesetih i osim što je izvrsna kao romansirana lekcija iz povijesti, super je i zbog 'teškaške' glumačke ekipe, ali i prikaza odakle potječu današnji konzervativni pokreti i njihova snaga.

Cate Blanchett u seriji glumi Phylis Schlafley, ženu koja po mnogočemu podsjeća na neke nam poznate osobe iz hrvatskih konzervativnih pokreta. Phylis je inteligentna, obrazovana žena koja je život posvetila politički ambicioznom suprugu-odvjetniku i njihovo šestoro djece, ali u mnogočemu pri javnim nastupima zasjenjuje supruga jer je zanimljivija, elokventnija i ambicioznija od supruga. Phylis je još od fakulteta izuzetno zainteresirana za politiku nacionalne sigurnosti i obrane, što dosta često ističe nastupajući uz supruga. S time privlači određenu količinu pozornosti, ali često udara u zid jer je javnost samo do neke mjere shvaća ozbiljno, a ni njezin suprug nije presretan kad ga zasjeni.

Phylis se zato, kada na jednom sastanku organizacije 'Kćeri američke revolucije' čuje za feministički pokret za uvođenjem Amandmana o jednakim pravima u američki ustav - izrazito zainteresira za djelovanje protiv tog dokumenta i feminističkog pokreta koji ga podržava. Argumenti su joj, kao i kod većine takvih konzervativnih aktivista, podosta izvitopereni - protiv ERA-e se bori tvrdeći da će onda žene biti prisilno regrutirane u vojsku, da marginalizira kućanice i da će žene zbog ERA-e izgubiti zaštitu u slučaju razvoda. Feministice isprva ne obraćaju pozornost na Schlafley, ali njezina upornost, lukave strategije u mobiliziranju baze i inteligentno igranje na emocije protivnika pri debatama uskoro počinju lučiti uspjehe.

Istodobno sa Schlafley, njezinim političkim ambicijama, ali i obiteljskim nevoljama (njezin je najstariji sin homoseksualac, što se nikako ne uklapa u njezin politički imidž), serija prati i nekoliko istaknutih feministica koje su se borile za ratifikaciju ERA-a: Rose Byrne glumi Gloriju Steinem, Margo Martindale feminističku odvjetnicu Bellu Abzug, Uzo Aduba prvu crnačku kandidatkinju na američkim predsjedničkim izborima Shirley Chisholm, Tracey Ullman 'majku' drugog vala američkog feminizma, Betty Friedan, a Elizabeth Banks republikansku feminističku aktivisticu Jill Ruckelshaus. I one, kao i većina gledatelja, dobar dio serije provode zaprepaštene Schlafleyenim istupima i pitajući se koji je toj ženi vrag da tako rovari protiv svega onoga što i ona kao žena želi, a kroz prikaz njihove borbe serija nam pokazuje kako su tada, sredinom sedamdesetih, potegnuta i neka feministička pitanja koja su, nažalost, aktualna i neriješena čak i danas, kao što je seksualno zlostavljanje na radnom mjestu.

Bez prevelikih spoilera - iako je općepoznato da ERA na kraju nije ratificirana u roku te da i danas nije dio američkog ustava - ova je serija izuzetno interesantna jer slojevito i vrlo ilustrativno pokazuje kako naizgled mali grassroot pokreti, pogotovo kada igraju na okamenjene, konzervativne stavove i emocije 'malog čovjeka' - itekako mogu polučiti uspjeh na višoj i široj razini. Serija je zanimljiva i zbog toga što se ne bavi samo političkim akcijama, nego i osobnim, emotivnim motivacijama glavnih junakinja, premda je to više istina u slučaju Phylis Schlafley negoli u slučaju drugih likova, no serija je nazvana 'Mrs. America' po njoj pa je to vjerojatno i prikladno.

No kako god okrenuli, na kojoj god strani političkog spektra stajali i koje god zamjerke obradi teme imali, riječ je o vrlo zanimljivoj, poučnoj, ali i zabavnoj seriji s jakom glumačkom ekipom koju nikako ne bi trebalo propustiti.