O Marku Perkoviću Thompsonu, više nego o njegovoj glazbi u ovoj zemlji - a ne manjka takvih glasova ni izvan granica Hrvatske - svi imaju stav. U Hrvatskoj ti stavovi ilustriraju uobičajenu ideološku i političku podjelu društva – za jedne je domoljubni pjevač i hrvatski branitelj, a za druge promotor ustaštva.

No i ova drama - koju pratimo još od dočeka srebrenih rukometaša na glavnom zagrebačkom trgu pa do poziva na bojkot Porina koji je uputila Mirela Priselac Remi zbog nominacije sporne joj pjesme 'Ako ne znaš što je bilo', neslužbene himne rukometne reprezentacije - demonstrira 'profiterstvo' u širem društvenom kontekstu.

I dok Thompson profitira na uspjesima drugih te mu nastup na dočeku u Zagrebu služi kao uvod i zagrijavanje pred najavljeni ljetni koncert na Hipodromu, oni koji ga napadaju, osobito iz glazbenih krugova, pokušavaju ušićariti nešto za sebe. Niti bi ovo bilo prvi put da Thompson osvoji Porin, a nije prvi put ni da Remi demonstrira nezadovoljstvo nominiranim pjesmama i autorima, pa joj je svojedobno smetala i 'Nirvana' Jelene Rozge jer se, kako je tada rekla, tom pjesmom vrijeđa žene.

Glazbenom kritičaru Anđelu Jurkasu nisu sporne čak tri nominacije Thompsona za Porina jer je u pitanju, kako kaže, 'toliko glazbeno irelevantna i beskorisna nagrada da nominiranje loše i jedva pismene, i lirski i instrumentalno, pjesme 'Ako ne znaš što je bilo' savršeno odgovara selekciji tamošnjih glazbenih stručnjaka i njihovih pravila'.

'Thompson se šlepa na uspjehe drugih, kao i Severina i Zaprešić Boys'

'Sve vezano uz najkomercijalnijeg hrvatskog nacional-patriotskog izvođača pitanje je profita. Ako govorimo o ekonomskim varijablama legitimne ponude potražnje. Druga je stvar to što je i koliko je (ne)kvalitetno ono što se nudi. Thompson se već neko vrijeme šlepa na sportske uspjehe, isto kao Severina, Zaprešić Boys i ini izvođači koje champovi ili finalisti prigrle kao svoje budnice i koračnice. Nije to njihov problem', izjavio je Jurkas za tportal.

Od spomenutih aktera, dodaje, profitiraju clickbait igrice i ne misli, kako kaže, isključivo na medije, nego 'pripetivače' odostraga, one koji ih koriste kao pijune za svoje niškoristi interpretacije.

'Mislim da Remi nije toliko iskalkulirana da promišlja u kontekstu toga što joj donose istupi tog tipa, već više emotivnog pitanja i osobne potrebe za reakcijom. To što nam je društvo toliko jeftino ispolitizirano da se sve stavlja u prizmu lijevo-desno-centralno problem je društva, ne nje', kaže Jurkas.

'Thompsonu su prije isključivali mikrofon, a sada je njegov nastup velika želja Vlade'

Publicist i komentator Matija Štahan smatra da je odraz patologije hrvatskog društva činjenica da se uopće bavimo Thompsonovim sudjelovanjem na dočeku hrvatskih rukometaša kao medijskom, donekle političkom i društvenom temom.

'Nacionalni sportski uspjesi slave se uz nacionalne budnice i davorije, i tu se može staviti točka. A po potrebi se može analizirati i zašto baš Thompson, jer za to postoje poetički, politički, socioekonomski i ini razlozi', rekao je Štahan za tportal. Ono što je u cijelom slučaju jedino zanimljivo zapravo je to što je Thompsona prigrlio veći dio političkog i medijskog mainstreama nego što je dosad bio slučaj; dok su se pri dočecima nogometaša oko njega još lomila koplja i isključivali mikrofoni, sada je Thompsonov nastup bio 'velikom željom' Vlade Republike Hrvatske, gradonačelnik Tomašević pragmatično je prihvatio stanje stvari, a u jednom trenutku učinilo se i da ćemo klapsku verziju 'Ako ne znaš šta je bilo' čuti u popratnom programu Milanovićeve inauguracije, čemu se ni predsjednik nije usprotivio onako kako on to zna, nego je samo demantirao taj navod šturim, depersonaliziranim priopćenjem', komentira Štahan.

Nacionalna popkulturna činjenica

Sve to, napominje Štahan, znači da je Thompson postao nacionalnom popkulturnom činjenicom, kojoj se svatko, neovisno o ideološkom predznaku, mora prilagoditi.

'Svjestan je da ne može suzbiti Thompsona niti zaraditi političku popularnost na pokušaju njegova suzbijanja, ali to ujedno znači da se za Thompsona, u domeni pop kulture kao produžene politike, otvara opasnost od gubitka subverzivnog potencijala', rekao je Štahan.

Karlo Jurak, filozof i komentator, ističe da je Thompsonov nastup na dočeku rukometaša primjeren jer je bio njihova želja – zbog njih se doček i organizirao.

'To pitanje je li trebao biti tamo ima tautološki karakter. Primjereno je jer tako žele oni koji su na neki način 'domaćini' događaja, a država i grad samo daju prostor. Kada bismo na ovome stali, relativizirali bismo sve do krajnjih granica, pa bismo mogli opravdati nastup bilo koga jer tako 'oni žele'. Međutim to nas samo uvodi u beskonačne rasprave kojima u ovom slučaju nema konca ni kraja. Pravo je pitanje zašto ga toliko vole uspješni sportaši, a onda i ono - što kažete o tome da mladi ljudi rado pohode njegove koncerte', rekao je Jurak za tportal.

Štahan napominje da cijela ova atmosfera označava Thompsonov ulazak u popkulturni mainstream, što je nuspojava s više faktora.

Prijović? Može! Kekin? Može! Thompson? Može!

'Radi se o njegovoj slušanosti u svim društvenim skupinama, kao i eklektičnom pristupu glazbi novih generacija, jer čas mogu slušati Aleksandru Prijović, čas Thompsona, čas Milu Kekina; s druge strane, to je rezultat duha vremena u kojemu je svijest o nacionalnom ponovno do određene mjere dobila na vrijednosti', dodaje Štahan.

Mladi ga slušaju, smatra Štahan, zbog domoljubnog zanosa, kao i činjenice da ga on artikulira inovativnije od drugih, a opet komercijalno te, već dugo vremena, na visokoj produkcijskoj razini.

'Thompson je spojio dvije vrste mlade publike. Prvi su oni kojima su Thompsonove pjesme odraz političkih uvjerenja, a što se nadovezuje na mladenački idealizam, kao i sukob s autoritetima, te je ovdje moguće govoriti i o subverzivnom aspektu njegovih pjesama (usklik 'Za dom spremni' na početku 'Bojne Čavoglave' za mnoge predstavlja poklič protiv hrvatske verzije političke korektnosti). Druga skupina su apolitični mladi koji slušaju Thompsona bez dublje svijesti o ideološkim implikacijama njegovih pjesama i u skladu s eklektičnim pristupom mlađih naraštaja, gdje vrsta glazbe koju se sluša nije identitetska odrednica, nego se u isto vrijeme može slušati i pohoditi koncerte Thompsona, Aleksandre Prijović i Baby Lasagne. Zato i nema previše smisla zapitkivati se, bilo s ljevice, bilo s desnice, tko su svi ti mladi koji pune dvorane u kojima nastupaju Thompson ili Prijović – te skupine se preklapaju te je često riječ o istim ljudima', dodaje Štahan.

'Ne vidim problem u tome da uspješni sportaši i raznolike grupe mladih slušaju njegove pjesme'

Jurak napominje da Thompsonova glazba očito daje naboj, pa i tu patriotsku notu kao dodatno pogonsko gorivo kada se borite u ime nacionalnog kolektiva na nekom natjecanju.

'Taj osjećaj onda ponese i navijače ili, kako vi kažete, 'mlade koji pohode koncerte'. Nešto što daje dobar osjećaj u glavi ima objašnjenje u velikoj mjeri u samom sebi - jednako kao što volite neku hranu, piće ili opijat - stimulira vas, dobro se osjećate, energični ste itd. Zato što mislim da je to glavni razlog i da se onda spaja s tzv. društvenom potrošnjom (osjećaj pripadnosti, zajedničarstva u doslovnom smislu 'sada smo svi za-jedno') ne vidim zašto da se u samim konzumentima, bili to uspješni sportaši ili mnoštvo raznolikih 'mladih', vidi neki problem zbog toga, niti smatram da oni o svakom stihu u Thompsonovoj pjesmi reflektiraju tako da ih žive i reproduciraju', kaže Jurak.

Thompson je, kontekstualizira Jurak, bio vrlo popularan, čak i popularniji među mladima krajem 2000-ih, a puno se manje govorilo o njemu i ključno je pitanje – zašto.

'Mislim da je to posljedica toga što su mnoge identitetsko-tradicijske podjele postale manifestnije i izraženije unazad 10 godina nego što je to bilo tada, bar na razini javnog diskursa, ako ne među samim ljudima u njihovoj privatnosti. Druga stvar, sada smo osvijestili da je Thompson naprosto pobijedio i da je onom dijelu ljevice koja negoduje protiv njega došlo do glave da je - naprosto pobijedio. A kako je pobijedio? Pa, između ostalog, tako što ga toliko široke mase prihvaćaju kao glazbenu pojavu da to apsolutno nadilazi samo desni i krajnje desni dio političkog spektra', kaže Jurak.

Slušaju ga i ljevičari i liberali

Uvjeren je da u Hrvatskoj danas njegove pjesme vole slušati i oni čiji su politički odabiri ljeviji i liberalniji, a svjetonazorski stavovi vrlo daleko od neke nacional-konzervativne slike društva i države.

'Ima li tu desnica razloga za trijumf? Da, u onoj mjeri u kojoj je Thompson prvenstveno njihov idol, ali i zato što je osvojio šire narodne mase, šire od njihova šinjela. Jednako kao što, uvjetno rečeno, ljevica ima razloga za trijumf u području književnosti i nekih drugih umjetnosti ili pokušaja umjetnosti. Možemo se našaliti i reći da bi Thompsonova pjesma na inauguraciji predsjednika Milanovića bila točka na 'i' njegova, svjesnog ili ne, projekta razbijanja identitarnih zidova u Hrvatskoj, što je obilježilo i njegovu izbornu pobjedu, ali i cijeli predsjednički mandat', dodaje Jurak.

Thompson, smatra Štahan, odavno nije pjevač za braniteljsku populaciju i HDZ, jer ga vrh te stranke, još od Sanaderova doba, percipira kao izvođača koji im percepcijski može naštetiti.

Nastupom na dočeku potvrdio status nacionalnog simbola

'Ali slušati ga voli šire članstvo stranke, kao i birači desnijih, pravaških opcija, čijim je vrijednostima i sam bliži. Za razliku od većine svojih kolega, Thompson je uspješno premostio generacijski jaz pa je od pjevača za branitelje postao pjevačem za djecu, djelomice već i za unuke branitelja. Jednom riječju, karakteriziraju ga, a pretpostavljam i slušateljstvu privlačnim čine dvojnosti: spoj urbanog (hard rock) i ruralnog (deseterac), ratne i pjesme ratnih reminiscencija, od 'Bojne Čavoglave' kao autentične pjesme sudionika rata do 'Ako ne znaš šta je bilo', koja se izravno obraća novim naraštajima', dodaje Štahan i podsjeća da je Thompson na dočeku potvrdio otprije stečen status nacionalnog simbola, pa su i rukometaši zapravo poslužili kao katalizator njegova nastupa, a njegova pojava na sceni, umjesto samog njihova dočeka, ustvari je bila središnjim dijelom programa na Jelačićevu trgu.

'Nema ništa duboko ideološko u masama koje malo slušaju Thompsona, malo Prijovićku'

Jurak se na koncu razgovora za tportal pita mislimo li da stvarno postoji nešto toliko duboko ideološki usidreno u masama mladih koji malo slušaju Thompsona, malo Aleksandru Prijović, malo nekog skroz trećeg, nepovezanog?

'I mislite/mislimo li stvarno da je i na ovome potrebno poticati još jedan jalov društveni sukob?' poručuje Jurak.