'Sretni Hank', AMC-ova serija koja je odnedavno dostupna na domaćem HBO-u i njegovim pripadajućim streaming servisima jedna je od onih serija koje jako žele biti pametne. Odvija se u okruženju sveučilišnih profesora književnosti, a podosta i u umu naslovnog junaka, ima tu dosta referencija na književnost i književna djela, likove se silno trudi prikazati slojevitima i sa živahnim unutarnjim životom, podosta je tu duhovitih, ali intelektualnih dosjetki, ali i pokušaja prorađivanja trauma iz prošlosti, čudnovatih međuljudskih odnosa i animoziteta prema guskama. Ovo posljednje je ujedno i najzanimljivije.

OK, pretjerujem. 'Sretni Hank' nije sasvim nezanimljiv. Govori o sredovječnom profesoru kreativnog pisanja na, kako sam kaže, osrednjem američkom sveučilištu, gdje je ujedno i pročelnik odsjeka za književnost. Zove se Hank Deveraux (glumi ga Bob Odenkirk), cijenjeni je pisac jednog jedinog (ali hvaljenog) romana, cijeli se život osjeća kao da je u sjeni mnogo uspješnijeg oca, koji u trenutku kada počinje priča u seriji, upravo odlazi u penziju s mnogo razvikanijeg sveučilišta Columbia, mrzi oca jer je ovaj ostavio njega i njegovu majku, a popriličan prezir osjeća i prema svojem poslu, studentima i kolegama. U relativno je sretnom braku, kći mu je odrasla i živi odvojeno od njega i žene, Hank je voli, ali ne razumije njezine ograničene ambicije, a općenito je u zreloj krizi srednjih godina, u kojoj je zaključio da je normalno da su ljudi otprilike 80 do 90 posto nesretni, kakve im god bile životne okolnosti.

I sad, sve bi to možda bila i zanimljiva premisa da serija ima bilo kakav fokus, dinamiku i da je barem približno jasno o čemu se tu uopće radi. Jer razlaganje krize srednjih godina jednog sredovječnog, dobrostojećeg, dobro obrazovanog, ciničnog bijelog Amerikanca toliko je prežvakana tema da se uopće ne čini kao tema. To je ekspozicija. To je: 'Dobro, postavili ste situaciju, a što sad?' To je nešto što je možda moglo biti zanimljivo i inovativno negdje sredinom devedesetih, ali danas? I to da su kao glavni uzrok emotivnih previranja stavili kompleks uspješnijeg oca koji te napustio? Može li jednostavnije od toga? Može li prežvakanije? Može. Dodali su tome i polagano rastakanje braka za koji glavni junak misli da je sretan.

Ona osobina koja donekle spašava 'Sretnog Hanka' odlični su glumci, koji likove pretvaraju u osobe do kojih vam je stalo i/ili vas zanima što će se zbiti s njima u daljnjoj priči. Jest da ta priča prečesto šepa, pogotovo u onim dijelovima u kojima je se pokušava adaptirati tako da bude u skladu s današnjim vremenom jer je roman po kojem je snimljena serija napisan 1987. Možda u tome i leži glavni problem 'Sretnog Hanka' - jer se čini kao da problemi kojima se bavi zapravo i nisu pravi problemi, nisu nešto čime bi se danas opterećivali profesori i studenti, više djeluju kao odavno riješene 'kamilice'. Samo zato što je uz njih dodano nekoliko suvremenih zvučnih termina, kao što je: 'Ne možete me kanselirati zbog toga' i slično - ne čini ih upečatljivima modernoj publici. Čak i onaj jedan problem kojim se 'Sretni Hank' bavi, a koji bi mogao biti aktualan, nije baš fokusirano ni dinamično obrađen. Naime, priča o smanjivanju sredstava za humanističke studije na sveučilištu u korist svemoćnog hi-techa i STEM-a - ovdje je obrađena kao lokalni fenomen i šala s imenom Jeffrey Epstein, a ne kao nešto što bi moglo ozbiljno utjecati na nečiji žiivot ili društvo.

Kraće rečeno, iako 'Sretni Hank' nije loš, zna biti zabavan, uvijek je super vidjeti univerzalno nadahnutog i talentiranog Boba Odenkirka - gledatelj se uz ovu seriju vrlo brzo zapita što to zapravo gleda, o čemu je riječ i zašto je serija uopće snimljena. A to nije dobro.