'Black Mirror' nikad se nije predstavljao kao horor-serija. Nije slijedio zakonitosti žanra ni njegov folklor, nije (baš često) uvodio natprirodna čudovišta ili pojave koje personificiraju mračnu stranu ljudskog stanja, naše strahove i strepnje, nije u tim epizodama čak ni bilo previše krvi, iako je smrti, stradanja i odvratnosti, dakako, uvijek bilo za svačiji ukus.

No ako malo bolje razmislimo, 'Black Mirror' je oduvijek ipak bio horor. Ne u svim epizodama i svakako na svoj način, a i područje 'hororskog' stila potrebno je malo proširiti, što se danas ionako događa s takozvanim elevated hororom, ali ipak horor. U njemu, doduše, nije riječ o zlim NATPRIRODNIM silama koje prijete čovjeku, ali je riječ o IZVANPRIRODNIM. Opasne nuspojave modernih tehnologija mogu biti jednako zastrašujuće kao zombiji, svemirski ljudožderi, demoni i začarane dječje lutke. Tome nas je naučio 'Black Mirror'. I u svim sezonama dosad uspijevao nas je uplašiti.

U šestoj sezoni, koja je odnedavno dostupna na Netflixu, a čekali smo je četiri godine, 'Black Mirror' više je nego ikad dosad otvoreno pokazao da JEST horor. I opet, ne u svim epizodama (zapravo, samo u jednoj - prvoj - nije uopće, u drugima je to u različitoj mjeri) i ne uvijek u klasičnom horor-stilu, ali je veza s tehnologijom sada suptilnija, a konkretni su užasi visceralniji i eksplicitniji. Veza s tehnologijom - koja ipak JEST čudovište koje pokreće sva zla u 'Black Mirroru' - ovdje je suptilnija iz jednog jednostavnog razloga. Tehnologija u stvarnosti od zadnje je sezone praktički sustigla tehnologiju u 'Black Mirroru'. Pandemija je učvrstila našu povezanost s ekranima i tako potaknula razvoj hrpe novih mogućnosti koje zamjenjuju stvaran kontakt, policija u Americi počela je koristiti robotske pse koji doslovno izgledaju jednako kao oni u jednoj epizodi ove serije, moć algoritama nad našim izborima postala je nevjerojatna, a o revoluciji u razvoju umjetne inteligencije da ne govorimo.

'Black Mirror' u takvoj je situaciji malo kiksnuo s moćima predviđanja svih neželjenih učinaka tehnologije, a, ruku na srce, pokazalo se i da je s nekim predviđanjima bio pomalo histeričan, što je oduvijek bila glavna mana ove serije. Autore serije to je, čini se, potaklo na to da se pozabave sadašnjošću i prošlošću više nego budućnošću. I potaklo ih je da se malo organskije, 'mesnatije' pozabave ljudima i njihovim užasima, a to nam je konačno razotkrilo 'Black Mirror' kao ono što jest - horor.

I dobro mu stoji to ruho. Prva epizoda ga ne nosi, ali ona nije reprezentativna za ovu sezonu i kao da pripada nekoj drugoj. Osim što su u njoj simpatična Annie Murphy (Schitt's Creek) i par visokoprofilnih hollywoodskih glumica, riječ je o jednoj od tipično 'blackmirrorovskih' slabije postavljenih koncepata, ovaj put sa streaming platformom Streamberry kao božanstvom kojem se prinose ljudske žrtve. Streamberry je ujedno postavljen kao oznaka sadašnjosti u ovoj sezoni 'Black Mirrora', pa se pojavljuje kao važan faktor i u drugoj epizodi, ovaj put kao manje nametljivo, ali ipak moćno čudovište, kojemu glavni junak prinosi sve što je imao u životu, a to je toliko užasno i mračno da će vas, dok budete gledali epizodu, isprazniti gotovo kao i njega. Odlična epizoda, iako suludo jeziva.

Kao i u drugoj epizodi, i u trećoj epizodi susrest ćemo krvavo i eksplicitno nasilje, ali ta epizoda ipak nije horor nego drama, i to prekrasno snimljena, duboka i slojevita drama kakvih je dosad rijetko bilo u 'Black Mirroru'. Epizoda se od ostalih razlikuje još po dvije stvari - događa se u, za 'Black Mirror' nezamislivo dalekoj prošlosti (šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, tijekom svemirske utrke) te je koncipirana, snimljena i traje (gotovo) kao film. U priči o dvojici astronauta kojima posebna tehnologija omogućuje da provode vrijeme sa svojim obiteljima dok su u svemiru, osim toga, razvile su se dvije prekrasne glumačke izvedbe - one Aarona Paula i Kate Mare, ali nije loš ni Josh Hartnett. To je ujedno i najbolja epizoda ove sezone.

U ostalim epizodama ima zanimljivih momenata - četvrta je najkraća, ali ima najneočekivaniji obrat, zadnja, peta je možda najklasičniji horor, ali kao i uvijek s 'Black Mirrorom', sezona ima svoj vrhunac, što su u slučaju ove druga i treća epizoda dok je sve ostalo nekako napola pečeno. Zgodno, s možebitno briljantnim momentima, ali generalno zaboravljivo. Otprilike kao i s onim robotskim psima iz jedne od prethodnih sezona - zapamtit ćete ih kao dojmljivu pojavu, ali ćete priču pa čak i poruku epizode najvjerojatnije zaboraviti. Takav je, recimo i demon iz zadnje epizode ove sezone - nezaboravan i zanimljiv kao lik, ali ćete priču oko njega brzo zaboraviti.

'Black Mirror' je, dakle, u ovoj sezoni doživio pomak koji je žanrovski i kronotopski (vrijeme radnje u većini epizoda). Po kvaliteti je otprilike na istoj razini kao i većina sezona dosad (jedna do dvije super epizode, ostalo osrednje do loše), a sada ostaje vidjeti kako će dalje. Od žanrova koji su mu se dosad miješali u priče, ostala je i komedija. Pa... tko zna.