Ne znam točno u čemu je problem sa suvremenim humorističnim serijama. Klasični sitcom još tamo negdje od zadnjih epizoda 'Seinfelda', 'Prijatelja' i 'Frasiera' ne uspijeva dobaciti dalje od 'Dva i pol muškarca' i 'Teorije velikog praska', što je - koliko god katkad bilo zabavno - daleko ispod nivoa nekad sjajnog i popularnog žanra. Noviji formati i pokušaji, kao što je, recimo, komedija lažnog dokumentarca ili mockumentaryja, imali su nekoliko blistavih proplamsaja sa serijama 'U uredu', 'Parks and Recreation', 'Moderna obitelj' i u novije vrijeme 'Abbot Elementary', ali su ti uspješni pokušaji u zadnjih dvadesetak godina relativno rijetki jer je novi žanr zapravo užasno težak i ne polazi baš za rukom svakome tko ga želi isprobati.

Osim ta dva momenta ostaju još takozvane dramedije, najčešće rezervirane za estetski ambicioznije TV kuće i streaming servise. Često njeguju stil američkog neovisnog filma, traju kao epizode humorističnih serija (do 30 minuta), intelektualno su na nešto višem nivou od gledanja blesave Sheldonove face dok joj vlasnik ne uspijeva shvatiti najjednostavniju socijalnu konvenciju. No sve je to divno i krasno, ali takve serije ipak funkcioniraju više kao drame nego kao komedije. Da budemo konkretni - nisu baš naročito smiješne. Više su kao drame s laganijim tonom i elementima humora negoli baš prave komedije. Kad u njima nešto i bude smiješno, više je zadovoljavajuće i simpatično nego istinski smiješno. Ne izaziva glasan smijeh ili, što bi novije generacije rekle, LOL-ove, HAHA-ove i one smajliće kojima cure suze od smijeha.

U takvom univerzumu (američkih) humorističnih serija, 'Drugo dvoje' ili 'The Other Two' gotovo su kao vanzemaljac s novim izumom koje čovječanstvu izgleda kao čudo, a taj je izum ono što u šali volim nazivati 'smješnoća'. Smješnoća je moj osobni neologizam koji znači 'nešto što je dovoljno smiješno da se nasmiješ naglas i pritom se ne pretvaraš kao kad ti šef ispriča glupi vic'. O prvoj sezoni serije već sam pisala na ovim stranicama (evo i linka na tekst), i ono što je već tada bilo vidljivo da su autori serije izveli jedan vrlo zgodan manevar - od teme koja uopće nije nova ni originalna (apsurdna priroda suvremene slave i takozvanih celebrityja) učinili su nešto novo i originalno jer su cijelu ideju okrenuli naglavačke.

Pokretač priče mladi je ChaseDreams, zapravo Chase Dubek (Case Walker), koji s trinaest godina postane YouTube senzacija zbog svoje debilne pjesmice 'Želim te oženiti pod velikim odmorom' . No Chase, iako spiritus movens, nije glavni lik u seriji, nego je to njegova obitelj, ponajviše njegovi stariji brat i sestra. Brooke (Helene Yorke) i Carey (Drew Tarver) milenijalci su u srednjim tridesetima i oboje su uglavnom pogrešno uvjereni u to da i sami posjeduju kvalitete koje bi ih mogle dovesti do slave u show businessu, a iako nisu žučljivo ljubomorni na svojeg malog brata zbog njegove slave, jasno im je da je on do svoje slave došao pukom srećom i djelovanjem svemoćnog marketinga nego talentom. Prva sezona govorila je o tome kako su se pokušavali prikrpati Chaseovoj slavi i za sebe prikupiti barem neke mrvice popularnosti, uspjeha i bogatstva. U drugoj sezoni su uspjeli pokupiti baš to - mrvice Chaseove slave (dok je njihova i Chaseova majka postala neka vrsta Opre i slavom praktički nadmašila sina).

Serija je u trećoj sezoni napredovala. Nije riječ samo o kvaliteti i talentu, nego i o poslovnom uspjehu. Prve dvije sezone, naime, emitirale su se na uspješnom, poznatom, ali ipak uglavnom na Ameriku ograničenom Comedy Centralu, no sada ju je otkupio HBO Max, točnije megamoćni Warner Bros. Discovery, koji je sada vlasnik HBO-a. To za seriju mnogo znači u smislu globalne vidljivosti jer će se vjerojatno, iako je zasad dostupna samo na američkom HBO Maxu, prikazivati posvuda, ali i u smislu prestiža i budućnosti. Pokaže li se, naime, uspješnom na ovom streaming divu čiji se brend veže uz kvalitetu i pomicanje granica televizijske estetike, serija će dobiti i širu potvrdu od one comedy nerdova koji su glavna publika Comedy Centrala. I ne samo to - HBO je i dosad imao praksu, a s financijski još jačim WB Discoveryjem moguće je da će je i zadržati - da čak i po gledanosti slabije serije koje imaju pop-kulturni odjek i kritičarsku podršku nastavljaju prikazivati jer žele održati imidž prikazivanja kvalitetnih sadržaja. To bi ovoj suštinski 'maloj' humorističkoj serijici moglo osigurati dugotrajniju budućnost.

Ono što je u trećoj sezoni 'Drugo dvoje', međutim, posebno dobro jest to da su uspjeli održati svoj karakter, kvalitetu i 'smješnoću'. Mnoge serije, naime, nakon što se za njih zainteresira neki veliki televizijski igrač, pokušaju 'poboljšati' ili ambicioznijim učinti svoj koncept i izričaj pa pritom sve zeznu. 'Drugo dvoje' to nije učinilo. Ne pretvaraju se da su nešto što nisu, nisu 'podigli razinu' u smislu zaokreta u nekakvu 'umjetničku' ili estetski zahtjevniju kategoriju. To je i dalje serija o apsurdima celebrity života i njegova dodira sa stvarnim svijetom u obliku dvoje presmiješnih bedaka. I, što je najvažnije, zadržala je svoju smješnoću. Nakon prve i druge sezone, u kojima su Carey i Brooke pokušali izmusti nešto za sebe iz Chaseove slave, sada gledamo što iz tog 'nečeg za sebe' uspijevaju izvući. Naravno da nije mnogo i naravno da je i dalje supersmiješno gledati kako čak i ono malo što imaju uspijevaju ukakit potpuno debilnim odlukama za koje su uvjereni da su genijalne. Drugim riječima, jedva čekam da serija dođe i na domaći HBO.