Počelo je superzanimljivo. Ženska nogometna momčad jedne američke srednje škole godine se 1996. srušila avionom negdje usred nenastanjenih planina. Preživjelih desetak djevojaka, njihov trener i dva momka našli su se usred ničega, traumatizirani strašnom nesrećom, smrću svojih kolega i suputnika. Naišavši slučajno na napuštenu kolibu usred šume nekako su uspjeli preživjeti prvi šok i skloniti se od vremenskih (ne)prilika.

Istodobno smo pratili živote četiriju od tih djevojaka u sadašnjosti. Sada žene na rubu pedesete, pokušavaju živjeti normalne, građanske živote, u kojima se više ili manje vide tragovi grozne traume koju su preživjele kao maturantice. Saznajemo i da su iz divljine spašene nešto manje od godinu dana nakon što se avion srušio, a i pojavljuje se netko tko ih ucjenjuje porukama 'znam što si učinila' i jedan od momaka koji je s njima preživljavao u divljini pronađen je obješen pod čudnim okolnostima. To im u živote, koji ispod prividnog građanskog mira, ionako nisu baš na mjestu, unese nemir. Kroz flashbackove na vrijeme provedeno u šumskoj kolibi vidimo naznake toga da su morale preživjeti i učiniti strašne stvari, a kroz sve se provlači i motiv čudnovatih magjiskih obreda i kanibalizma.

Sve je to još bilo začinjeno jakom glumačkom ekipom koja je igrala djevojke u sredovječnoj dobi - Juliette Lewis, Melanie Lynskey, Christina Ricci i Tawny Cypress te soundtrackovskim forsiranjem grungerskog i rockerskog darkeraja devedesetih pa je serija postala instant-hit, a i bila je fakat uzbudljivi trilerski bombončić.

Mali problemi počeli su se nazirati već krajem prve sezone, pogotovo na samom završetku, gdje je postalo jasno da se rasteže i namjerno zamagljuje zato da bi ostalo materijala za drugu sezonu, ali kad je prije koji mjesec počela druga sezona, vrlo je brzo postalo jasno da to što je ostavljeno za drugu sezonu i nije bogznašto. Ne po količini - natrpali su autori u novih devet epizoda pun kufer i osamsto zbivanja, novih likova, pa i još glumačkih 'teškaša' kao što su Lauren Ambrose i Elijah Wood, a i tempo serije prešao je u šestu brzinu pa i (pre)velik broj okretaja.

Magijsko-kanibalsko luđaštvo, koje je u prvoj sezoni ledilo krv u žilama svojim naznakama sada više uopće nije bilo u naznakama, dodane su psiho-ludorije s wellness-kultovima u sadašnjosti, proizvedena je i policijska drama oko ubojstva ljubavnika iz prve sezone tako da bi se muž i kći Melanie Lynskey mogli aktivnije uključiti, u histeričnoj podpriči saznali smo i što se zbilo sa Shauninim djetetom... Sve u svemu, nije nedostajalo zbivanja.

No nedostajalo je onoga što je seriju u prvoj sezoni zapravo činilo zanimljivom, a to je psihološka razrada likova i njihovih trauma, Iako se u drugoj sezoni mnogo više govori o mentalnom zdravlju pojedinih likova, to je više bla-bla negoli išta smisleno, a naglašen je i element začudnih rituala koje su djevojke izvodile u čast 'divljine', što je sve odvuklo u banalnom i blentavom pravcu. Da stvar bude još gora, to je utjecalo na izvedbu glumačkih powerhousea iz glavne postave pa su scene preglumljivanja i šmiranja (najviše Juliette Lewis) prečesto otkrivale da ni same glumice svoje likove više ne shvaćaju ozbiljno.

Sve je to rezultiralo serijom koja je imala svoje (najčešće jeftino) uzbudljive trenutke, ali ih je još više bilo nenamjerno smiješnih, površnih, nefokusirano raštrkanih i jednostavno blentavih. Zbog cliffhangera kojim je serija završila većina će nas, naravno, barem baciti oko na treću sezonu jer nitko nije od kamena pa da bi se mogao oduprijeti takvoj navlakuši, ali već je sada jasno da niš' pametno nećemo saznati ni pogledati.