Bura, jugo, maestral i ini vjetrovi oduvijek su velika tema našeg priobalja. Nije ni čudo jer ljudi ondje s vjetrom žive i umiru, raduju se i tuguju, grade i ruše. Spletom legendi, predaja, znanstvenih činjenica i svakodnevnih navika, serijal 'Vjetrovito' u svoje je četiri epizode od toga uspio načiniti sjajnu priču
Vjetrovi su u našem priobalju vječita i svakodnevna tema. Čak i ako ste samo došljak ili došljakinja u te krajeve, ubrzo ćete se i sami uključiti. Gledat ćete ima li Velebit 'kapu' od oblaka koja samo čeka da se u 'refulama' sjuri prema moru, pokušavat ćete prepoznati vjetar prema boji mora i obliku bijelih 'krijesta' na valovima, a kad se prvi put u lokalnoj birtiji posvađate s ribarima oko toga koji od njih puše i po čemu se to najbolje vidi, znat ćete da ste zaglibili.
Nije to nimalo čudno. S vjetrom se uz more (a i šire) živi i umire, gradi i ruši, raduje se i tuguje. Štošta ovisi o njemu, od toga hoće li vam opstati novopostavljeni dimnjak na kući ili usidreni čamac u luci, preko toga hoće li vam roditi voćke u voćnjaku, pa sve do toga hoćete li uopće moći izaći iz kuće i/ili krenuti na put autocestom kroz Sveti Rok, odnosno trajektom s otoka prema kopnu i obratno. Mnogo je tu svakodnevnih životnih situacija isprepletenih s njim pa nije ni čudo da ljudi stalno pričaju o vjetru, razmišljaju o vjetru, pa i pridaju mu svakojaka živa svojstva i moralne kvalitete kao što su 'dobar' ili 'zao' vjetar.
Dokumentarni serijal 'Vjetrovito' Vlatke Vorkapić sve je te priče, svakodnevne i životne situacije, mitove, legende i običaje objedinio u četiri epizode, a dodala im je i nešto znanstvenih objašnjenja ljudi koji se vjetrom bave kao profesijom na ovaj ili onaj način i - dobili smo dokumentarni serijal koji je u zadnja četiri tjedna bio čisti gušt za gledanje ponedjeljkom navečer.
Već sam nekoliko puta ponovila da je trenutačno na javnoj televiziji jedna od najjačih točaka programa upravo izbor dokumentarnih serijala iz vanjske produkcije i njihovo prikazivanje u udarnom terminu. Kvalitetno je to iskorištavanje privilegije javne televizije jer bi takvi sadržaji teško prošli na komercijalnim servisima, stoga je dobro vidjeti da na HTV-u s ponosom prihvaćaju taj dio izvršavanja svoje zadaće. Komercijalci si ne mogu priuštiti luksuz takvog televizijskog 'finjaka', iako oni katkad ispadaju zanimljiviji od bombastičnih hitova za široke mase, ali da bi se to dogodilo, treba to znati snimiti, treba to znati odabrati, a treba znati i sve to dobro prezentirati publici.
U serijalu 'Vjetrovito' spojili su se svi ti preduvjeti. Mogla je to ispasti suhoparna gnjavaža s previše činjenica, instrumenata i ljudi u bijelim kutama koji izgovaraju riječi kao što je 'bofor'. No ekipa koja je snimila serijal imala je i te ljude s boforima, ali i nogometne utakmice koje se u Senju igraju po buri pa podliježu posebnim pravilima, i provjere priče o tome jesu li se doista u Dubrovačkoj Republici za nekih vjetrova obustavljala vijećanja i suđenja, i legende o ženama koje su znale razbiti uroke 'zle vištice' u vjetru iscrtavanjem 'Salomonova slova' prema nebu. Prikazali su vjetar kao živo biće s kojim ljudi u predjelu u kojem puše imaju osobni odnos i prema kojem prilagođavaju život, gradnju kuća, postavljanje dimnjaka i odlazak u ribolov. Prikazali su ga i kao emociju iz koje mnogi crpe nadahnuće, prijatelja koji im puni jedra i praši masline, ali i kao neprijatelja koji ih izolira od svijeta, poplavljuje im podrume i oduzima im zemlju.
Nijedan prigovor nemam autorima ovog serijala. Odradili su fantastičan posao, a priče iz njihova serijala još će nam dugo odzvanjati u ušima, pa se možda i upletemo u sljedeću raspravu s priobalnim mještanima o tome koji sad vjetar točno puše ili koji se sprema zapuhati. Uza sve to, serijal im prekrasno izgleda, a snimke vjetra na moru i oko njega pravo su umjetničko djelo koje bi čovjek mogao gledati i uživati u njima čak i da popratne priče nije bilo. Ali bolje da je bilo.
HTV-u bih pak čestitala na odabiru i na tome što su nas ovom serijom počastili u udarnom terminu. Nastavite tako i dalje. Samo bih dodala - ovakve se sjajne priče mogu snimati i o drugim prirodnim pojavama i svakodnevnim navadama ljudi iz zemlje kojoj služite kao javni servis. Ali mogu se snimati i o škakljivijim temama, o politici, političarima, povijesti i kontroverznim pojavama. Samo se nemojte bojati i dajte ih nekome tko će ih snimiti ovako - vjetrovito, a ne poslušnički.