I dalje je to simpatična, pametna, duhovita serija koja vas podsjeća da se na račun svijeta i čovjeka može zezati i bez brutalnog cinizma, mračnog beznađa i mizantropije. No treća sezona izgleda kao da su autori pomalo pogubili fokus.
Ah, sjećate li se onih divnih vremena kada nas je, usred mračnog straha i panike od pandemije, usred izolacije jednih od drugih, usred frke od rukovanja, zagrljaja i bilo kakvog bliskog kontakta - Ted Lasso podsjetio da postoji veseliji, šareniji i topliji svijet? Nije bio jedini, dakako. Trend komedija i humorističnih serija koje se NISU oslanjale na brutalni cinizam, mizantropiju, učmalo beznađe i to da je glavni junak inteligentni šupak - počeo je i prije pa eksplodirao trijumfom 'Schitt's Creeka' na Emmyjima, ali vesela, dobroćudna, nježna i potpuno otkačena serija 'Ted Lasso' baš u tom nam je neveselom trenutku - u proljeće 2020. - sa svojom prvom sezonom sjela ko budali šamar.
vezane vijesti
Dobra vijest - i dalje je takva. I dalje svijet odabire gledati s njegove zabavnije, razigranije, empatične strane, uspijevajući se usto kloniti sladunjavosti i naivnosti. Nakon druge sezone, u kojoj je zagrebla dublje u psihu svojih likova pa nam zornije prikazala i njihove probleme, tuge i emotivne korijene - a da je pritom i dalje ostala smiješna i vesela - od toga ne bježi ni u trećoj. Ipak, nostalgični uzdah 'ah' s početka članka i dalje stoji. Serija u trećoj sezoni više nije onako dobra kao prije.
Ne znam točno što se dogodilo, ali izgleda mi kao kombinacija lošeg planiranja priče i prevelikih ambicija da se pokrije sve teme koje su tvorcima pale na pamet i svakog lika koji je više od jedanput 'ukrao scenu', a da se pritom nije baš vodilo računa o dobroj razradi, emotivnom kontinuitetu likova. Serija koja je, osim zbog duhovitosti i divne, tople atmosfere, bila izvrsna zato što je u dva-tri brza poteza znala sjajno dočarati što se liku zbiva, kako se osjeća i kakav je - sada se u tome pogubila.
Kao prvo, za seriju koja se zove 'Ted Lasso', premalo je Teda Lassa. Ted je u trećoj sezoni (odnosno, u dosad prikazanih deset epizoda) praktički sporedan lik, što je, nakon dubljeg uranjanja u njegovu psihu koje smo imali u drugoj sezoni, blago rečeno čudno. Kao da autori nisu znali što bi s njim. Zatim Nate! Kakav krš s Nateom! OK, ljubavna priča s recepcionarkom iz njegova omiljenog restorana JEST zgodna i kužim da služi kao alat pomoću kojeg će se Nate iz gnjevnog i zavidnog šupka kakav je postao opet preobraziti u krasnu osobu. Ali gdje je ta transformacija? Da, prešao je konkurenciji i odvratnom Rupertu, ali što smo vidjeli od te njegove preobrazbe? Totalno je posijedio, dere se na igrače i previše se ljuti na Twitter? To smo vidjeli i pri kraju druge sezone! Gdje je tu drama?
O pokušaju bavljenja LGBTQ+ temama bolje da i ne govorim. Naravno da pozdravljam uvođenje likova koji su LGBTQ+ u šareni svijet 'Teda Lassa' jer su oni i inače dio svijeta, ali što je ovo? Keely, koja je prije pet minuta prošla kroz bolan prekid s Royem, cijelu je tu priču zaključila jednim neugodnim susretom i krivim pogledom s bivšim i evo je sad odjednom u vezi s bogatom financijerkom svoje PR agencije, submisivna i izložena njezinim moćničkim manipulacijama. Gdje je nestala Keely koju smo voljeli i poznavali? Sada je odjednom svedena samo na reprezentativku biseksualaca? I još je k tome cmizdravo potlačena? Odnos Trenta Crimma i Colina Hughesa, u kojem novinar igrača savjetuje u vezi s njegovim skrivanjem homoseksualnost nešto je zanimljiviji i kompleksniji, ali isto vrlo iskrzan i nedovoljno razrađen. Ne znam...
Prije nego što sam pogledala epizodu treće sezone u kojoj su cijeli tim i uprava u Amsterdamu, izgube utakmicu pa onda odlučuju izaći u provod, koji se za svakoga na svoj način pokaže samospoznajući, imala sam velike nade. Ljudi koji su je pogledali prije mene po internetu su je, naime, uspoređivali s epizodom serije 'Atlanta' koja se odvija u Amsterdamu. Možda to nisam trebala pročitati prije gledanja. Epizoda je, naime, simpatična i možda se čak i više nego ostale u ovoj sezoni temeljito bavi nekim likovima i nekim odnosima. No nije ni do koljena 'Atlantinoj' i ne znam na temelju čega, osim lokacije, je ikome palo na pamet uspoređivati ih. Na rubu sam da isto kažem i za ovu sezonu u usporedbi s prvom sezonom 'Teda Lassa', ali ipak neću jer ipak i u trećoj sezoni ima te životne radosti, pomaknute duhovitosti i likova koje jednostavno moraš obožavati. No da je pad vidljiv - vidljiv je.
