Kada se prije godinu dana Zoran Šprajc prvi put pojavio na ekranu sa svojom novom emisijom, 'Stanje nacije', nitko nije bio zadovoljan. Publika ga je po društvenim mrežama i internetskim forumima ispljuvala onako brutalno kako to samo publika zna, čak se i pokoji kritičar prosuo po podu od smijeha ili mu je, kao što je to bio slučaj na ovom portalu (vidi osvrt), nabrojano što sve ne štima s emisijom. Trebala je to biti emisija u kojoj se sprdalo s aktualnim zbivanjima, a na kraju je emisija postala predmet sprdnje.

Bilo je to čak pomalo tužno za gledanje jer nitko nije OD ŠPRAJCA očekivao da tako aterira na nos. Za čovjeka koji je svoj novinarski i urednički stil vješto stvarao, održavao i prilagođavao u raznim formatima i na raznim televizijama, osvajajući usput ne samo novinarske nagrade, nego i povjerenje gledatelja - svi su vjerovali da zna što radi. Ispostavilo se, međutim, da su satirične vijesti u stilu 'Prime Timea' ili HBO-ova 'Last Week Tonight with John Oliver' ipak bile prevelik zalogaj za Šprajca i njegovu ekipu. I to unatoč tome što je Šprajc još u 'RTL Direktu' svaki put na kraju imao zafrkantski 'štiklec'.

Osim momaka iz gore spomenutog 'Prime Timea', naime, u Hrvatskoj je rijetko tko imao iskustva s osmišljavanjem, produciranjem, snimanjem i izvođenjem takve emisije pa kad je ono što je Šprajcova ekipa smislila došlo na ekran kao 'Stanje nacije', sve je izgledalo krivo. Humor je ozbiljna stvar, a njihov je izgledao kao da su ga krajnje neozbiljno shvatili, kao da ne kuže da sve što žele prikazati kao smiješno moraju dobro propitati, testirati i provući barem kroz jedan superkritični filtar. Činilo se i kao da nemaju dovoljno materijala, kao da na silu izvlače smiješno iz aktualnih zbiivanja i kao da ih je jednostavno premalo da bi sve dobro smislil, jedan drugog pet puta popljuvali, prepravili, odbacili, našli nešto novo i tako redom. Činilo se i kao da se u emisiju jednostavno ne ulaže dovoljno jer šta sad - malo se krevelji, stavi ćurku na glavu, namigni gledateljima i to je to.

Ne znam što se točno događalo iza kamere 'Lica nacije' u proteklih godinu dana, al zbog dvije stvari mi je drago. Prva stvar: što je netko na Šprajcovoj matičnoj telki shvatio da takva emisija ipak ima potencijal pa je nije odmah ukinuo i rekao daj-buraz-radije-astro-savjetnik-pojačaj-to-je-isto-glupo-al-barem-bljuje-pare. Ne znam koliko je jezikovih juha Šprajc morao progutati u procesu, ali očito nijedna nije bila začinjena smrtonosnim otrovom nego mu je pružena šansa da popravi stvar. Druga stvar: što se Šprajc nije nadurio na kritike ko tinejdžer natečenog ega, nego je poradio na emisiji i ona se, vidi vraga, s vremenom počela popravljat. Ubrzo je postala gledljiva, a sada je već i oštra i duhovita i relevantna. Naš je junak kroz svoje putovanje došao do one točke gdje opet osvaja nagrade i povjerenje gledatelja.

Što se dogodilo? Ne mogu ništa konkretno tvrditi jer mi, naravno, nitko ne priča o tome promjenama, kadrovskim rošadama i inim previranjima u ekipi 'Stanja nacije', no ako pogledate prve epizode emisije pa zatim zadnjih par, primijetit ćete golemu razliku. Prije svega, iako je emisija duhovita, nestalo je forsiranje ha-ha 'smješnoće'. Šprajcova ekipa dugim je i trnovitim putem pomalo otkrila fenomen da su takve emisije mnogo bolje, oštrije i smješnije kada zapravo ozbiljno promotriš temu kojoj se rugaš, a tek onda, u njezinu OZBILJNOM razmatranju, pronađeš apsurd i smiješan način prezentacije. Odličan je primjer tome početni dio zadnje, slavljeničke epizode, u kojoj su se zezali na račun eurovizijske histerije i pridruženih teorija zavjere o 'neprijateljskim žirijima' te je uspoređivali s nezainteresiranošću Hrvata za poreznu reformu, u kojoj će dobiti dvanaest, doduše ne bodova, nego eura povišice.

Bolje se snalaze i s istraživanjem vijesti te biranjem isječaka iz raznih informativnih emisija - očito na tome sada radi više ljudi nego u početku, kada su djelovali tek kao prirepak glavnih Dnevnika, Danasa, Direkta i ostalih vijesti, iz kojih su birali samo već prežvakane 'ajme majko' momente. Ono što me osobno posebno veseli jest da su se počeli baviti i šaljivim sinkronizacijama. Jest da im do vještine kojom su to radili Zuhra, Pervan i ostatak ekipe iz nekadašnje 'Zločeste djece' predstoji još poneki (kilo)metar, ali na pravom su putu.

No ono što je najvažnije jest to da 'Stanje nacije' sada doista JEST zabavna emisija, da je gledatelju rijetko neugodnjak kad se u njoj ispali neka fora za koju očito ni autori ne misle da je dobra, ali su morali popuniti minutažu i da se vidi kako je u proteklih godinu dana u cijeli projekt uložen golem trud, mnogo učenja i mijenjanja. Po jednom je istraživanju u Americi utvrđeno da generacija mlađa od 50 za većinu aktualnih događaja i politički važnih kretanja doznaje upravo iz emisija koje satiriziraju takve stvari. Humor i satira su, dakle, važan i ozbiljan posao. Šprajc i njegova ekipa u zadnjih su godinu dana, na težak, ali uspješan način to uspjeli ne samo shvatiti nego i pokazati. Što ne znači da nemaju još prostora za poboljšanje.