UPOZORENJE ZA ONE KOJI NISU GLEDALI FINALE 'NASLJEĐA' - U DALJNJEM TEKSTU SLIJEDE SPOILERI, ODNOSNO OTKRIVA SE ŠTO SE ZBILO U POSLJEDNJOJ EPIZODI SERIJE. AKO NE ŽELITE ZNATI KAKO JE SERIJA ZAVRŠILA, ODMAH PRESTANITE S ČITANJEM.

Zadnjih deset minuta finala 'Nasljeđa' zijevala sam ko preneraženi smuđ, a i još neko vrijeme nakon zadnje scene svako sam malo morala ponovno pokupiti čeljust s poda. Sada, poslije 24 sata i brze retrospektive ključnih trenutaka četvrte sezone više nisam u šoku i jasno mi je da je sve vodilo k takvom završetku, ali nisam to bila očekivala. Očekivala sam nekakvu trulu Kendallovu Pirovu pobjedu, možda još nečiju iznenadnu smrt, čak mi je i Tomovu izranjanje na čelu korporacije bilo u krugu vjerojatnih opcija, ali manevar koji je izvela Seka Riđovka fakat nisam očekivala.

Rekoh već - sada, kad sam se pribrala od šoka, pregledala neke trenutke iz prethodnih epizoda, a i promislila o cijeloj priči sa siblinzima, ništa više nije ni čudno ni šokantno, ali kad je krenula koljaža u prostoriji onkraj sastanka The Odbora, bogme mi je bilo. No ruku na srce, nije to bilo samo zbog mojeg manjka pronicljivosti i sagledavanja šire slike. Glavni scenarist Jesse Armstrong jako vješto se poigrao sa mnom, a vjerujem i s mnogim drugim gledateljima 'Nasljeđa'. Većinu posljednje epizode posvetio je slaganju uvjerljivog savezništva između braće i sestara, i to ne samo na osnovu interesa, nego i na osnovu nekoliko gotovo pa dirljivih ljudskih momenata.

Romanček je nakon što su ga prosvjednici zgazili na ulici sav izranjavan otišao mamici na Karibe. Mamica, koja se već pokazala kao nemajka stoljeća, ovaj put je još malo podigla letvicu pa je, zato što joj je ranjeni sin too much, odmah prizvala i drugo dvoje djece da učine nešto s njim, pritom bivajući toliko brižnom da im čak nije dala jest' ko ljudima. Al' ajde, Ken i Shiv su doletjeli na krilima brige, interesa i privatnih mlažnjaka, svaki sa svojom agendom, no nekako se tu ipak uspio razviti moment savezništva koji je čak izgledao iskreno, djelomično toplo i obiteljski. To se onda protegnulo i na povratak u New York, gdje su svi ganuto zasuzili nad snimkom pokojnog tatice i iako ZNAŠ da kod te jedan-postotne-sje*ane-gamadi prave ljudskosti i topline nema, Armstrong nas je uspio zavesti. Barem mene. Pomislila sam da je, makar i privremeno, to savezništvo dovoljno jako da potraje 24 sata. Jedino ih još mogu zeznut glasovi odbora, pomislila sam glupo.

I eto, naravno da nije bilo tako. Već je Roman prije sastanka odbora počeo cendrat sa 'zašto to nisam mogao biti ja' pa ga je Kendall uspio primiriti medvjeđim zagrljajem. Kad je pak na sastanku odbora počeo s cile-mile, odjednom mi se razbistrilo pred očima. Ajme majko, kako to nisam već prije predvidjela? Kakvo zajedništvo, kakvo savezništvo, kakvi bakrači?! Oni to nisu u stanju provesti. Oni su cijeli život odgajani tako da se nadmeću jedni s drugima. Čim sam vidjela da se Roman nećka oko podrške bratu, znala sam da će Shiv tu podršku bez daljnjeg povući. I da će se vratiti u svoj truli brak onako kako je to sjajna scena s njezinom i Tomovom rukom u autu i prikazala.

To je ono što nisam očekivala, iako sam trebala. Kad sam pogledala neke ključne prizore iz četvrte sezone, a kad sam se i sjetila nekih prijašnjih, jasno mi je da je sve vodilo k tome. Shiv im se morala osvetiti za sve. Nije im mogla oprostiti. Kad kažem 'morala je' i 'nije mogla', naravno da to ne mislim ozbiljno. Nije morala i mogla je, ali Shiv kakva nam je prikazana u cijeloj seriji i Shiv koja je ponašanje braće pa i oca nekoliko puta tijekom serije mogla doživjeti jedino kao izdaju i nipodaštavanje - morala je postupiti tako kako je postupila. Gurat ćete me u stranu zato što sam žensko? Evo vam onda na.

Naravno, scena u kojoj se sve troje nađu u uredu nedaleko od sobe u kojoj se održava sastanak odbora, pravi je masterclass pisanja i glume. Okrutni, beskrupulozni, pokvareni i razmaženi kakvi već jesu, sve troje pokazuju pravo lice, rušeći dosadašnje granice svoje unutarnje truleži, agresije i apsolutne nesposobnosti da vide bilo čiji interes osim svojega. Pa čak i zajednički. Shiv će radije razbiti savezništvo nego bratu prepustiti da bude šef. Kendall će radije gledati kako se sve ruši nego reći: 'Pa dobro, budi onda ti šefica'. Mali ljigavac Roman radije će izgovoriti neoprostive rasističke rigotine o Kendallovoj djeci nego preboljeti 'zašto to nisam mogao biti ja'. Svi su grozni. Svi su smeće. I zaslužuju samouništenje koje im se dogodilo.

Na kraju krajeva, pitanje je koliko to STVARNO jest samouništenje. Svi su iz cijele priče izašli kao milijarderi. Mogu štogod žele. No za potpuno prazne ljude kao što su oni, za ljude kojima je jedina životna snaga udovoljavanje željama i vrijednostima psihopatskog tiranina predatorske naravi - to ne znači ništa. Oni ne mogu uzeti novac i pobjeći pa uživati u životu, naći druge interese, pa možda čak i osnovati svoj biznis. Oni se moraju nekako staviti u poziciju moći koju je imao pater familias, pa makar to značilo trpiti muža kojeg mrziš. Ako ne mogu to, preostaje im samo zuriti u moćnu rijeku života te priželjkivati da ih što brže i bezbolnije utopi.

I zato je finale 'Nasljeđa', kao i cijela serija, ne samo briljantno, nego i dosljedno. Mi koji ga nismo takvo očekivali samo imamo slabo pamćenje. Sve se završilo točno onako kako je i trebalo. Dobili su što su zaslužili. Nije moglo drugačije. Zla kob u grčkoj tragediji na superkapitalistički način.