Izložba pod naslovom 'There is a Void in the House', što bi u prijevodu glasilo 'Postoji praznina u kući' prva je samostalna izložba Nine Kurtele u SAD-u. Umjetnica reagira na zatečenu situaciju galerijskog prostora i pretvara ga u prostor stanovanja tj. stan, a to čini na način da koristi postojeće predmete ili elemente koji su stalan i sastavni dio galerije poput frižidera, zidova, prozorskih daski te WC-a. Poigravajući se s objektima unutar galerije Nina Kurtela mijenja funkciju galerije, a periferni i obični objekti postaju primarni i važni za umjetnicu, odnosno, njenom umjetničkom intervencijom postaju umjetnički predmeti na lokaciji na kojoj se nalaze. Ispitujući svoj odnos prema galerijskom prostoru u kojem izlaže umjetnica je u suradnji s galerijom sklopila i ugovor koji definira odnos između umjetnice i galerije, a koji je dostupan posjetiteljima.

Osim u SAD-u Kurtela se umjetnički predstavlja u programu nove hrvatske video umjetnosti u selekciji kustosice Branke Benčić. Njen desetominutni video rad Transformance iz 2011. dokumentacija je petomjesečnog performansa. Video je strukturiran od stotina stil fotografija, a prikazuje preobrazbu berlinskog studijskog prostora Uferhallen iz nekadašnjeg skladišta za popravljanje javnog transporta u instituciju za suvremeni ples. Umjetnica postavlja sebe i svoje tijelo u središte fotografije kao jedini stalan lik koji mirno poput žive skulpture stoji u središtu dnevne rutine gradilišta i svjedoči transformaciji arhitektonskog prostora. Kamerom je zabilježen dinamičan proces preobrazbe napuštenog prostora surova izgleda u funkcionalan i moderan plesni centar u kojem će se događati umjetnost.

U svom umjetničkom pristupu Nina Kurtela koristi različite strategije, a spomenuti radovi pokazuju da Kurtela umjetnost shvaća kao živi proces te da njeni radovi često nastaju kao reakcija na stvarnost i zatečene situacije. U svoj umjetnički rad umjetnica nerijetko uključuje i publiku, a pogotovo se to odnosi na radove nastale prije odlaska na berlinski studij.

Radovi koji su tada nastali poput 'Autoshowa' i 'Proslave rođendana' društveni su događaji nastali iz bunta prema klasičnoj instituciji zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. 'Autoshow' je bio predstavljen kao event po uzoru i prema pravilima auto showa, a ne kao umjetnička izložba. Cijeli događaj bio je organiziran vrlo spektakularno i pomoću marketinških poruka s tom razlikom da je umjetnica u galerijskom prostoru ironično prezentirala nefunkcionalan i bogato dekoriran proizvod.

Za razliku od 'Autoshowa' koji je kritizirao spektakl, konzumerizam i želju da se prezentiramo nečim što nismo samo da bismo bili zapaženi, da bismo se lakše prodali i više zaradili, 'Proslava rođendana', kao što sam naslov kaže, odnosi se na proslavu umjetničinog rođendana u zagrebačkoj galeriji Križić-Roban. Umjetnica je kao skulpture izložila rođendanske poklone koje je donijela publika, a izlošci i otvorenje zabilježeni su nizom fotografija. Prigodom otvaranja izložbe održan je i tulum, a ostaci od tuluma poput nepojedene torte, razbijenih čaša, uništenih dekoracija i smeća postali su sastavni dijelovi izložbe. Proslava rođendana umjetnici je donijela i Rektorovu nagradu 2006. godine.

Prije dvije godine mlada je umjetnica čitaonicu Knjižnice i galerije Vladimir Nazor u Zagrebu pretvorila u javnu praonicu rublja u kojoj su svi zainteresirani mogli potpuno besplatno oprati svoje prljavo rublje. Fascinirana javnim 'vešerajima' po zapadnoevropskim zemljama Kurtela je na simboličan način postavila pitanje o granici između javnog i privatnog, što predstavlja prljavo rublje i zbog čega ga se sramimo. Iako su na izložbu bili pozvani i političari oprati svoju nečist savjest najveću korist od izložbe imali su, dakako, socijalno ugroženi građani. U jeku antikorupcijske borbe u domaćem kontekstu taj rad poslao je i jasnu društvenu poruku. Te 2010., Nina Kurtela nagrađena je i novčanom nagradom Henkel (Henkel Award 2010 - Young Artist's Prize) u kategoriji najboljeg mladog umjetnika s područja Srednje i Istočne Europe.

Zagrebačka publika nedavno je mogla vidjeti njen rad u sklopu 31. Salona mladih. Serija fotografija malog formata 'White on White' (u prijevodu Bijelo na bijelom) prikazuje fragmente, odnosno, krupne planove bijelih zidova hrvatskih muzeja i galerija te postavlja pitanje problema funkcioniranja domaćih umjetničkih institucija i produkcije umjetnosti u domaćim okolnostima, kao i pitanje odnosa prema samim umjetnicima.

Bijela boja ujedno je i snažna referenca na rasna pitanja, naročito na još uvijek dominantni sustav vrijednosti koje diktira 'bijelac, muškarac, intelektualac'.