Ugled i utjecaj naše javne televizije već je dugo poljuljan, ali ni u čemu se to nije tako jasno vidjelo kao u Plenkovićevu, Bernardićevu i Škorinu otkazivanju sudjelovanja u sučeljavanju u njihovu programu. Na stranu sada razlozi koje su naveli, razlozi iz kojih stvarno nisu došli, na stranu čak i to što je, načelno, takav odnos prema javnoj televiziji i njihova sramota - još tamo negdje oko zadnjih izbora nikada se ne bi dogodilo da šefovi stranaka propuste tako nešto. Činjenica da su ovaj put zaključili da si mogu priuštiti da 'odsjede tu rundu' vrlo jasno govori i što misle o utjecaju HTV-a među gledateljstvom, odnosno biračima. Naš javni servis s Prisavlja više nije ono što je nekad bio i HRT-ovci bi se morali ozbiljno zapitati zašto je tome tako.

Nije HTV-u naročito pomoglo ni to što je za vođenje sučeljavanja angažirao svoje trenutno najjače adute - Zrinku Grancarić i Mislava Togonala, koji su se u svojoj ulozi snašli korektno, ali i štreberski. Nije pomoglo ni to što su se 'zamjenski' sudionici u raspravi žestoko trudili da ispadnu što provokativniji, žešći i dominantniji pa je atmosfera u studiju na momente bila poprilično konfliktna, pogotovo između Tomislava Ćorića i Marije Selak Raspudić, a nije naročito pomogla ni inače dobra odluka voditelja da odmah na početku rasprave ukažu na 'slona u prostoriji', odnosno na odsutnost 'velikih'. Oni šefovi stranaka i platformi koji se jesu pojavili opravdano su i žestoko iskritizirali takvo ponašanje Plenkovića i Bernardića - Tomislav Tomašević čak je i otvoreno rekao da je Plenković otvoreno pljunuo na javnu televiziju koju svi plaćamo, ali avaj. Činjenica da se nisu pojavili osjetila se u svakom trenutku, a činjenica da se na HTV-u nisu pojavili, a u petak će se ipak pojaviti na Novoj TV jako je indikativna za to što si šefovi stranaka misle o HTV-u.

Inače, sama je debata, što se same televizičnosti tiče, vođena korektno, bez većih gafova, ali i bez nekih posebnih inovacija, svježine ili bilo čega po čemu bi se pamtila kao primjer dobro izvedenog programa. Za sve trenutke dinamike i uzbuđenja bili su zaslužni predstavnici samih stranaka i koalicija sa svojim prepucavanjima, durenjima, napadima i obranama, dok su Togonal i Grancarić u moderiranju odabrali diskretniji pristup u kojem su uglavnom brojali minute i replike, što samo po sebi nije loš pristup, ali se u sučeljavanju čak šestoro kandidata ponekad pokazivalo kaotičnim. Naime, do trenutka kada bi netko došao na red s replikom na nešto što je rekao drugi kandidat, već bismo, zbog replika koje su izgovorene u međuvremenu, zaboravili na što taj zapravo odgovara. Možda bi u slučaju nekih budućih sučeljavanja trebalo razmisliti o kakvom inovativnijem načelu, a možda je to trebalo učiniti već i sada, ali s obzirom na uspavanost, tromost i ostale karakteristike naše javne televizije, gotovo da možemo biti i sretni što je sučeljavanje moderirano diskretno i bez napadnih pristranosti.

Ukratko, osim nekih štikleca u raspravi, kao što je onaj kada je Raspudić Selak optužila Ćorića za seksizam, a on joj odgovorio neka razgovara s mužem, uobičajene gorljivosti Ivana Vilibora Sinčića kojeg su svi pomalo 'pikali' da je 'lijepo što se udostojio doći iz Bruxellesa' i čudnovata Ostojićeva izlaska iz samoizolacije, teško je povjerovati da je ova debata ikoga osobito animirala. I opet, jedino po čemu će ostati zapamćena napadna je odsutnost 'glavnih igrača' iz dvije najjače opcije kao pokazatelja njihove bahatosti i nezrelosti, ali i tragičnog potonuća ugleda i utjecaja javne televizije.