Ah, izbori... Taj predivni festival demokracije koji se ove godine u Republici Hrvatskoj održava taman usred razdoblja koje smo nekoć nazivali turističkom sezonom i taman usred pošasti virusa koji diljem svijeta odnosi živote, prazni novčanike i generalno se ponaša kao zadnji kreten. Nema što, u sveopćem tulumu samo nam je falio taj opjevali festival, ali što možemo - nitko nas nije pitao želimo li ih sada, sutra, na jesen ili nikada pa nam ne preostaje drugo nego se već nekako pripremiti za njih. Ili se barem, ako nam nije ni do priprema ni do izbora, na njihov račun malo zabaviti.

Budući da je u postojećoj epidemiološkoj situaciji održavanje velikih predizbornih skupova otprilike na razini masovnog turnira u nekom glupljem ekstremnom sportu (asocijacija na stvarne događaje nije slučajna), praćenje predizbornih vratolomija pojedinih kandidata, stranaka i koalicija sada je najzanimljivije putem medija, a najšarenije - na televiziji.

I ruku na srce, televizije su se potrudile - barem one komercijalne, jer javnu iz drijemeža ne bi trgnulo ni to da joj svi kandidati padobranom skoče na glavu i počnu plesat heeeeeej, makarena! Svaka televizija svojeg konja za trku ima - Nova Bagu, N1 predizborni Pressing, ali ovaj tjedan najveći spektakl bila su petočlana predizborna sučeljavanja na RTL-u što su ih naizmjence vodili Damira Gregoret i Adrian De Vrgna.

Prije nego što napišem bilo kakav svoj dojam o tim sučeljavanjima, moram priznati da nisam sasvim na čistu po kojem su načelu birani kandidati u svim emisijama. Znam da su u prvoj emisiji svi bili prvi na listi u 2. izbornoj jedinici, u jednoj su emisiji svi bili iz Dalmacije, a za preostale dvije, iskreno, ne znam jesu li odabrani po kriteriju teritorija na kojem se natječu ili je bilo neko natjecanje pa tko najdalje pljune ili najbolje izgleda u badiću upada u emisiju. No zapravo nema veze. Svi u se svojski trudili zastupati svoje stranke i koalicije, ne libeći se koji put i podići glas da se čuje kako se znaju lijepo derati.

Ono što su zastupali dalo bi se sažeti u šest-sedam natuknica:

KORONA: SVI PROTIV

OPORAVAK HRVATSKOG GOSPODARSTVA U ROKU KEKS: SVI ZA

PLENKOVIĆ U SAMOIZOLACIJU: VEĆINA ZA, BEROŠ/BOŽINOVIĆ PROTIV, KERUM 'BAŠ ME BRIGA'

POVEĆAVANJE MINIMALCA: SVI ZA

A OD KOJIH PARA, BOG TE MAZO?: SVI FUĆKAJU

JASNO ODGOVARANJE NA PITANJA KOJE POSTAVLJA VODITELJ/ICA: SVI PROTIV

MEĐUSOBNO NADGLASAVANJE KAO DA SMO NA SAJMIŠTU: SVI ZA

Bilo je tu, dakako, i drugih, kompleksnijih tema, bilo je i pametnih izjava, bila je i Ruža Tomašić, koja ne vidi nikakav problem u tome što se kandidira za Sabor, a još godinu dana misli sjediti u Bruxellesu, bio je i Željko Kerum, koji je na televiziji s nacionalnom koncesijom mrtav-hladan izjavio da je 'neugodno vidjet dva muškarca kako se drže za ruke i ljube u usta', bili su Nino Raspudić i Božo Petrov, koji su davali novo značenje frazi 'Laki je malo nervozan', bio je Zlatko Komadina, koji je toliko očigledno pokazivao da mu cijelo sučeljavanje ide na živce da sam samo čekala kada će početi kolutati očima kao nabrijani šesnaestogodišnjak, a bio je tu i Stjepo 'Stephen' Bartulica kao ponosni vlasnik vremeplova kojim se nastojao vratiti u devedesete i uz izbore 2020. izvlačiti tko je bio veći Hrvat i državotvorac 1991.

Drugim riječima, bilo je dinamično i zanimljivo, taman za prikratiti vrijeme između večernjih informativnih emisija i zabavnog programa. Voditelji su se uglavnom dobro držali, s time da se Damira Gregoret sa svojom odrješitom strogoćom i odbijanjem da sugovorniku dopusti epska pjevanja malo bolje snalazila nego na trenutke prepristojni Adrian De Vrgna. Da smo baš nešto veliko i novo saznali - nismo, ali to se ionako nikada ne zbiva u takvim emisijama, nego svi samo čekamo 'baš da vidim što će taj-i-taj reć kad ga pita to-i-to' pa da se sutradan možemo zgražavati nad time kako se kandidat kojeg ni inače ne simpatiziramo osramotio, a kako se naš miljenik, za kojeg smo već odlučili glasati, 'držao iznad svega toga'. Predizborne emisije ionako su već odavno puno više infotainment negoli stvaran servis za informiranje građana i jedino što od njih možemo očekivati jest da njihovi voditelji/novinari usmjere sugovornike na teme koje bi gledateljima mogle biti zanimljive. RTL-ovim je voditeljima i novinarima to uspjelo, a i cijeli je koncept dosta dobar jer osigurava dinamiku.

Jedna jedina stvar koja mi je zasmetala potpuna je banalnost, ali mi je često odvlačila pozornost. Naime u prvoj emisiji sučeljavanja koju je vodila Damira Gregoret nekako mi se učinilo da je dotična, za jednu predizbornu, političku emisiju, odjevena malo previše u stilu koncerta grupe Kajagoogoo 1986. Preciznije - previše ružičaste, posebice oko cipela i čarapa. No onda sam shvatila da nije stvar u njezinoj odjeći, nego u osvjetljenju u studiju koje je na pojedinim punktovima bacalo bizarnu ružičasto-ljubičastu nijansu po odjeći, čak povremeno i po licima prisutnih u studiju. Posebno je to bilo bizarno na licu Gordana Jandrokovića, koji je i inače po prirodi blago rumen, a sada je izgledao kao da ga je rumenilom napala horda poludjelih vizažista. Ne znam je li to čudesno ružičasto osvjetljenje nekakva poruka ekipe s RTL-a o tome kako trebamo gledati na budućnost domovine, ali čak ako je i postavljeno s takvom, plemenitom i optimističnom namjerom, izgledalo je zbunjujuće i neozbiljno. U svemu vam ostalom ide dobro, pa nemojte više s tom paletom, priti pliz.