Tihomir Dujmović djeluje mi kao čovjek koji neprekidno čuči negdje u grmu nedaleko od zgrade HTV-a na Prisavlju pa čim prođe netko koga poznaje, iskoči ko fol slučajno i ej, bok, stari, što ima, sve se nadajuć da će ga ovaj povest sa sobom u The Zgradu. Zamišljam ga kako, dok zaskočeni kolega naručuje kavu na šanku kafića u prizemlju zgrade dalekovidnice, polako tapka prema liftu ili obližnjem hodniku i još dok se iz aparata za kavu puši od pripremljenih napitaka, naš Tihi u pravoj maniri diverzanta iz 'Povratka otpisanih' upada u neki slobodan studio te sjeda na stolac, sam si namještajući mikrofon. Jer njemu je mjesto na državnoj televiziji, majku mu!

Naravno, ništa od toga nije ni približno istina, nego je riječ o mojoj poludjeloj ljevičarskoj uobrazilji koja nikako ne može podnijeti povratak velika državotvornog novinara na javnu televiziju. Moram se tako ograditi jer znam da su osjetljivi Hrvati Dujmovićeva profila skloni tužakanju po sudovima. Dakle, ne, gospodine Dujmović, ne mislim da ste se doista ušuljali na HTV i diverzantski upali u prvi slobodan studio. Ali kad sam čula da je dotični ubačen u 'Peti dan' kao panelist koji bi trebao nadomjestiti raspravljački nerv Nine Raspudića i Marije Selak Raspudić - nakon svih Dujmovićevih drama s HTV-om, emisijom 'Iza zavjese' i kasnijim duuuuuuuuuugim naricanjem kako su ga nepravedno odbacili - odmah mi se u glavi odvrtio taj fiktivni scenarij.

A da ne kažem da je Dujmović, kao jedan, zamijenio dva raspravljača. Drugim riječima - vratio se Tihi, a di vam je Prle?

Odmah se, naravno, postavlja pitanje kako se Dujmović snašao u 'Petom danu'. Za njega me to posebno zanimalo jer u toj emisiji, za razliku od one koju je vodio prije tri-četiri godine ('Iza zavjese') on nema kreativnu uredničku slobodu, ne može tri puta pozivati Željku Markić da vodi emisiju umjesto njega, ne može pet puta u pet tjedana mijenjati koncept emisije i, sve u svemu, 'Peti dan' jednostavno nije emisija u kojoj bi imao prilike da se razmaše svojim razbarušenim shvaćanjem novinarske nepristranosti. 'Peti dan', dapače, nije emisija u kojoj bi uopće trebao nastupati kao novinar, nego - kao intelektualac.

Neki bi se možda zbog toga zabrinuli za sirotog Tihog. Ja ne. Moram se ograditi, rekoh.

Kad bi se Dujmovićevo sudjelovanje u njegovu prvom 'Petom danu' trebalo opisati jednom riječju, onda bi ta riječ bila pitomo, i ne bi bila sasvim precizna, odnosno ne bi baš pokrila sve dimenzije njegova sudjelovanja. S jedne strane, Dujmović je stvarno u emisiji bio pitomiji nego inače - vidjelo se da shvaća kako to nije poligon za njegovo uobičajeno desničarsko patetiziranje i fakat se nastojao ponašati kao intelektualac, sav fin, uglađen i tonom glasa spuštenim za nijansu-dvije.

No naravno, nije moglo proći bez tipičnog 'Tihi-was-here' potpisa, ali to je i logično. Zbog toga je i pozvan kao panelist. U emisiji koja je imala samo jednu temu - predstojeće parlamentarne izbore i stranke/koalicije koje se na njima natječu, Dujmović je kao prvi problem izdvojio ono što je uobičajeni refren svih jeftinjon konzervativnih medijskih pojava, od 'Bujice' do 'Demokracije' - PUPOVAC! Mislim, dobro, nije da je odmah, čim ga se upitalo za mišljenje, počeo urlati o Pupovcu - prvo je nešto razglabao o tome kako je Hrvatska u paleozoiku demokracije i da mi ovdje svi skupa još nit imamo pojma nit možemo imat pojma jer smo na nižem stupnju razvoja od, recimo, Njemačke, ali vrlo je brzo skrenuo u prvi rukavac koji mu se našao na vidiku i tu je morao napomenuti kako je Pupy nešto čega nema nigdje na svijetu i to je The Problem.

Nije to, naravno, bio Dujmovićev jedini prilog raspravi o koalicijama i političkim udruživanjima prije parlamentarnih izbora - oglasio se on i o tome kako bi se desnica i ljevica u Hrvatskoj morale usaglasiti oko nekih najvažnijih pitanja za nacionalne interese jer, eto, na primjer, u Italiji i ljevičari i desničari imaju isti stav prema Istri. Osvrnuo se i na to da je normalizacija odnosa sa Srbijom bed-bed-bed, pri čemu mu je poseban trn u oku to što neki naši sportski klubovi igraju u istim regionalnim ligama sa srpskim klubovima. Reakcija drugih panelista na tu je tvrdnju bila takva da sam samo čekala da prasnu u smijeh. Ai nisu. Pristojni su ljudi. Intelektualci.

Nije se Dujmović baš onoliko razmahao kao što smo od njega navikli - vidjelo se da ispipava novi teren i pokušava se prilagoditi novom načinu rasprave, ali unatoč tome, jedna je stvar u njegovoj pojavi u 'Petom danu' bila jako uočljiva.

Tihomir Dujmović ne pripada u takvu emisiju.

Nije to zbog njegove ideološke orijentacije - i Raspudić i Selak bili su bitno konzervativniji od mnogih svojih kolega, a i među postojećim panelistima ima onih koji gaje konzervativne stavove. Nije to čak ni zbog njegove novinarske anamneze, pa ni svega onoga čega se sjećamo iz njegova 'urednikovanja' na javnoj televiziji. Nije to čak ni zbog toga što je svaku njegovu tvrdnju bilo koji panelist - a u tome je prednjačila Marijana Bijelić - s lakoćom uspijevao pomnožiti s nulom ili pokazati kako nije relevantna za kontekst.

Vidjelo se da Tihomir Dujmović ne pripada u tu emisiju zato što jednostavno ne raspravlja na istoj razini i u istom registru kao drugi panelisti. Panelisti u 'Petom danu', štogod mislili o njihovim osobnim stavovima i ideologiji, pripadnici su jedne moderne, suvremene intelektualne skupine koja se jako dobro snalazi u kontekstu 21. stoljeća. Dujmović je u takvu raspravu upadao kao da se javlja iz nekih prošlih, drugih vremena.

Hoće li s vremenom uhvatiti korak? Hoće li mu HTV dovesti nekog Prleta da mu pomogne u tome? Hoće li shvatiti da za panelku s intelektualcima nije dovoljno na Prisavlje donijeti samo to da 'diše hrvatski i državotvorno', nego da to mora potkrijepiti argumentima koje mu drugi panelisti mogu u sekundi opovrgnuti? Nisam optimistična, ali događala su se i veća čuda.