Tea Stražičić (1990.) nije nepoznata Animafestu – lani je u natjecanju studentskog filma prikazana njena Arkadijska febra, ujedno njen diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. S Animafestom je surađivala i prije nekoliko godina kad je s kolegama radila na studentskoj špici, bila je članica žirija za studentske filmove i prikazala rad na medijskoj fasadi Muzeja suvremene umjetnosti u sklopu programa Animation goes MSU 2014., a svojim je crtežom doprinijela i Animafestovoj programskoj knjižici. Ponosna je što je upravo ona ove godine imala privilegiju izraditi festivalsku špicu jer Animafest, kaže, obožava.

O njenoj širini najbolje govori opseg njene suradnje s raznim umjetnicima: radila je na video igrama, muzičkim spotovima, virtualnim muzejima, objavljuje strip „I Was Looking at Things” u američkom magazinu Heavy Metal, ilustracije je objavljivala u časopisu Zarez a kao freelance ilustratorica radila je i na knjigama za djecu „Čajana na Mjesecu” za Libricon te na edukativnoj aplikaciji za iPad „Cats with Spots”. Aktivna je i na zagrebačkoj underground sceni, kao VJ Fluff Lord u kolektivu Živa Muzika i drag skupini House of Flamingo, a zajedno s mlađom sestrom Martom, također animatoricom, vodi art blog „Schwestern Sisters”.

Mlada si, a iza sebe imaš zaista raznolik i bogat opus. No, gdje leži tvoja istinska strast, u kojem se mediju ponajviše vidiš? Negdje sam pročitala da je to u suradnji s glazbenicima…

Znatiželjna sam i rijetko kažem „ne“ suradnji na nekom projektu. Mislim da su za oscilacije u medijima najviše zaslužni krugovi ljudi s kojima sam provodila vrijeme, bilo u stvarnom ili virtualnom svijetu. Na primjer, video igre sam otkrila na Animafestovoj radionici a do iPad aplikacija došla sam preko rada na Hartera festivalu. Ljudi sličnih interesa lako se mogu okupiti neovisno o tome gdje fizički borave. Ako dosta dajete internetu, nešto dobijete i natrag. Ljudi vas počnu zvati na virtualna izlaganja, ili se probudite logirani u nekoj čudnoj grupi s hrpom čudnih rasprava o 3D estetici.

Što se glazbe tiče, party-lifestyle oduvijek je bio važan dio moje ličnosti, pa sam si rekla, zašto ne spojiti ugodno s korisnim. Prije koju godinu sam počela VJ-ati s Darkom Donniem za Živu Muziku, zagrebački kolektiv poznat po emisiji na Radio Studentu. Ljudi koji se bave glazbom bliski su mi prijatelji i uživam u tome što oni stvaraju, od live performansa do albuma. Rad na spotovima postao je nešto što radim s većom slobodom i lakoćom od animiranog filma, koji zahtjeva rigorozno planiranje i krvničku posvećenost.

Što se s mladom animatoricom događa nakon što završi Akademiju, kako se kreće „tražiti posao“?

Tehnikom minglanja i konstantnog rada može se dosta toga naći. Još uvijek ne razumijem kako funkcioniraju neke stvari, ali odlučila sam se bolje naspavati i prestati paničariti. Uz godine rada na vlastitom stilu i učenju softvera, u animaciji je lako naći posao, samo nije lako shvatiti što je zapravo produkcija filma, kako se što naplaćuje i koliko to sve ne-umjetničkih slojeva zapravo sadrži.

Aktivna si na Vimeu, Tumblru, imaš Behance profil… Kao angažirana predstavnica generacije koja aktivno koriste online platforme, što bi rekla, koja platforma što donosi?

XD Definitivno imam puno online profila i sadržaja. Mislim da od Facebooka imam najveće koristi i tamo vrlo lako dolazim u kontakt s ljudima, mrežu koristim kurirajući sve po svom interesu i preferencijama. Zanimljivo mi je i kako je mlađa generacija vlada vizualnim podatcima, evoluirali su sposobnost dešifriranja simbolike i konotacije slika. Na platformama kao što je Tumblr prevladavaju vizualne informacije i kuriranjem tih klipova stvaraš informaciju o sebi ili nekom svom interesu. Soundcloud je jako zanimljiva platforma za glazbu. Sve te mreže zapravo su velika smetlišta s malim hramovima uzdignutim od stvari koje ljudi skupljaju ili stvaraju. U biti, mislim da je osim kreatora i kolekcionara najvažnije biti sposoban programirati, što ja nisam ali me oduvijek fasciniralo.

Trenutno si na rezidencijalnom programu u Danskoj, u sklopu Open Workshopa, i radiš na svom transmedijskom projektu Kapetan Šnjoklica (Beefycake Gastronaut). Možeš li reći par riječi o projektu, i o tome što ti omogućuje navedena rezidencija?

Da, u Viborgu sam, i ostajem točno do datuma kad počinje Animafest. Projekt na kojem radim započela sam razvijati na radionici Animation Sans Frontiers te unutar studija Adriatic Animation. Jako je opsežan. Trenutno sa svojim timom pišem scenarij za pilot epizodu. Obožavam serijale, i san mi je imati vlastitu seriju. Ideja je nastala tako da sam spojila sve svoje karaktere u jedan univerzum i dala im misije. Tako da je Kapetan Šnjoklica (eng. Beefycake ) dostavljač hrane i veliki gastronaut koji u svom brodu Sunčeko Krafnica plovi bespućima dobroćudnog svemira u kojem upoznaje jednu bezobraznu princezu, Lord Puflicu, te poručnika Disko Kokošku koji je zapravo mačka i DJ. Plan mi je ukomponirati dosta moderne neovisne glazbe i friškog humora.

Rezidencija mi je donijela mnogo odličnih poznanstava i malo me vratila u život van one freelance rutine u kojoj sam zapela u Zagrebu. Žao mi je što u Hrvatskoj nemamo nešto poput open workshopa na obali, jer mislim da smo odlična zemlja s fenomenalnim i inspirativnim vremenskim prilikama. U Danskoj sve vrvi mladim talentima i u zadnjih nekoliko godina mislim da se cijeli univerzitet dokazao kao jedna od najboljih škola za animaciju u svijetu.

Što ti je donijelo školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti?

Mislim da mi je Akademija najviše osvijetlila polje eksperimentalnog filma, posebno predavanja pokojnog profesora Ladislava Galete. Naša akademija jako je slobodna i mislim da studenti rade raznoliko i sa snažnim fokusom na zanimljive koncepte. Moj problem bio je fokus na rad na jednom projektu jer mi je program zbog Bologne i bodovanja bio pretrpan.

Kako ocjenjuješ situaciju s animacijom u Hrvatskoj, i postoje li neki tvoji hrvatski kolege čije radove posebno pratiš?

Mislim da se događaju odlične stvari. Imamo mnogo potencijala i poznatih imena, bogatu povijest. To sve treba puno bolje i ponosnije prezentirati. Skautati mlade talente, podržavati se međusobno i istražiti u čemu smo zapravo najjači te to staviti na spotlight. Također mislim da bi nam velik doprinos bio otvoriti vrata stranim talentima i ugostiti neke umjetnike, važno je učiti i biti svjestan vremena u kojem živiš. Mi smo na dobrom putu ali i kaskamo za susjednim Mađarima i njihovim ekstremno talentiranim animatorima, mislim da je njihova akademija u zadnjih pet godina napravila čudo po pitanju edukacije svojih studenata.

Od animatora jako sam ponosna na Jelenu Oroz, Antoniju Veljačić i Martina Babića s kojima sam dijelila klasu na Akademiji. Također na Chintis Lundgren, Davida Lovrića, Draška Ivezića, moju sestru Martu Stražičić i Filipa Ugrina te Marka Dješku s kojima dijelim studio Adriatic Animation u Zagrebu. Dinu Karadžić smatram najprogresivnijom umjetnicom u području digitalnih medija. Fenomenalni su i Zoran Vukosavljević, Luka Kedžo i Mario Udženija. Od ilustratorica, totalni sam fan Vine Ćurčije od koje često dobijem zine poštom iz Berlina. U fotografiji mi je najdraža mlada Karla Jurić te u igranom filmu Sonja Tarokić. Imam još mnogo ljudi na umu ali to bi zauzelo puno stranica teksta.

Što te inspiriralo kad si radila ilustraciju za Animafestov plakat i špicu, i kakve su reakcije sad kad je „vani“?

Potrošila sam jako puno vremena razmišljajući o jednostavnom konceptu u skladu s mojim “klupskim” raspoloženjem i siromašnim 3D sposobnostima. Sjetila sam se spota Boring Angel od Oneohtrix Point Never i Mazde od Aishe Devi pa sam krenula u tom smjeru, samo uz manje kontroverzan sadržaj. No sve dok nisam čula Milošev beat i natjerala ga da mi ga pošalje prije nego što objavi EP, nisam točno znala što da radim. Tako da je glazba zapravo bila presudni element.
A reakcije su odlične, čim je izašao trailer, ljudi su mi počeli dolaziti u ured i obasipali me lajkovima.

Kako bi sama opisala svoj rad?
A e s t e t h i c s (;___;).

Inspiraciju, navodno, pronalaziš u tradiciji japanske animacije, i anima i avangardnijih smjerova, u postmodernoj kulturi, ‘scream bloody gore-u’, Hollywodu… Možeš li to malo pojasniti?

Obožavam Japan, to je istina, mislim da je čak i loš anime puno zdravija alternativa tipičnom zapadnjačkom blockbusteru. Trenutno mi je na umu Dororo Osamu Tezuke. Volim i B filmove, eksperimentalne 3D videe i kopam po raznim podzemnim kanalima. Zapravo, volim sve osim filmova o superherojima (osim Batmana). I dalje mislim da su Dragon Ball i Pokemoni najbolja stvar koja se dogodila u mainstream animaciji i kolektivnoj svijesti moje generacije.

Što sljedeće od tebe očekujemo?

Sad je na čekanju jedan video spot i hrpa ilustracija. U budućnosti se stvarno nadam TV seriji. A u međuvremenu se vidimo na Animafestu.