Živo me zanima kako je to izgledalo kada je Michael Schur velikim njuškama na NBC-u prvi put predstavio ideju za seriju 'The Good Place'. 'To vam je, znate, komedija o zagrobnom životu, u kojem četvoro ljudi završava u nekoj verziji raja, iako vrlo dobro znaju da svojim načinom života to nikako nisu zaslužili pa se pokušavaju praviti kao da jesu zato da ih ne izbace i ne pošalju u pakao.' - 'U redu, Michael, ali što je tu smiješno?' - 'To što će otkriti da zapravo uopće nisu u raju, hahahahaha... Ne, čekajte, nemojte odlaziti! Smiješno je i to što će otkriti besmisao i uzaludnost dualističkog koncepta svijeta i moralnog sustava u kojem se u jednom svijetu čini dobro zato da bi se dobila nagrada u drug... Hej, hej, čekajte, zašto me odvlačite i bacate kroz prozor? Ne, ne, nemojte! Smiješno je, kunem se! Jedan konobar u seriji zove se Ken Garoo!'

Naravno da to (najvjerojatnije) uopće nije tako izgledalo, no poprilično sam sigurna da NBC-jeve glavešine ni u ludilo ne bi do kraja poslušale ideju za 'The Good Place' da im je nije predstavio Michael Schur, čovjek odgovoran za američki The Office, koautor serija Parks and Recreation i Brooklyn Nine-nine - drugim riječima, čovjek koji je, uz još nekoliko njih, vlastoručno osvježio žanr američke humoristične TV serije i podigao ga na novu razinu u razdoblju relativne stagnacije klasičnog sitcoma. Takva, za američki mrežno-televizijski svemir potpuno sumanuta ideja mogla je proći samo iz usta osobe s takvim CV-jem. Svakoga drugog tko bi im došao s idejom o zagrobnom humoru u kojem se preispituju teška filozofska pitanja s kakvima su se hrvala imena poput Sartrea, Nietzschea, Schoppenhauera i Kanta - garant bi izbacili naglavce kroz prozor.

No sreća naša - ideju je prezentirao upravo Schur i dobili smo 'The Good Place', seriju koja, eto, sad već u svojoj trećoj sezoni, pokazuje da su pitanja smisla postojanja, moralnog djelovanja i ljudskog stanja IZVRSTAN poligon za urnebesnu komediju. I da, da u njoj ima prostora za neočekivano prizemne šale o australskom konobaru imena Ken Garoo - dapače, da su takve šale neodvojivi dio priče upravo o takvim temama.

Priznajem, i sama sam bila sumnjičava u izdržljivost, domet serije. Nakon izvrsne prve sezone, na kraju koje - sorry zbog spoilera, ali ako dosad niste pogledali, tko vam je kriv - četvoro glavnih junaka doznaje da zapravo uopće nisu na dobrom mjestu ilitiga raju, nego da je pomalo jeziva i nadrealna idila u kojoj žive zapravo samo oblik posthumnog mentalnog mučenja - bojala sam se da će Schur i ekipa odlutati u niz besmislenih preokreta na liniji dobro-loše-dobro-loše. No prevarila sam se, naravno, što sam trebala i znati jer Schurova ekipa (na čelu s genijalnom spisateljicom Megan Amram) nikad dosad nikome nije dala razloga za sumnju. Pametna je to gomilica, možda katkad i prepametna za svoje dobro, ali uvijek i bez iznimke smiješna, i uvijek i bez iznimke smiješna zato što svoj humor temelji na istini.

Treća sezona uspjela je, naime, u nečemu što se isprva činilo nemogućim - bolja je od svih dosad. Osim što se u svojoj filozofskoj odiseji istraživanja smisla moralnog djelovanja dovukla do nietzscheanskog odricanja smisla bilo kakvom sustavu u kojem ljudi na ovome svijetu moralnim ponašanjem 'skupljaju bodove' radi nagrade nakon smrti - uspjela je tu spoznaju okrenuti na takav suludi urnebes da će vas - barem u onim trenucima kada vam mozak neće eksplodirati od teških filozofskih dvojbi - trbuh zacijelo zaboljeti od smijeha.

Svačega tu ima - od razočaranog profesora filozofije koji svojim studentima govori kako je sve što ih je ikada učio potpuna budalaština, usput jedući ćušpajz od najgorih junk slatkiša, preko jednoroga koji uspijeva biti veća diva od svoje uobražene vlasnice, pa sve do nebeske sutkinje koja je prezauzeta bindžanjem NCIS-a. Dočekat će vas i nikada dosad bolje 'uštiman' glavni glumački tandem Teda Dansona i Kristen Bell, čije su komičarske karijere zadnjih desetak godina jedna od najveselijih pjesama Hollywooda, a za njima ne zaostaju ni ostali članovi ekipe, posebice D'Arcy Carnet kao Janet i Manny Jacinto kao Jason. Janet kao sveznajuće i svemoguće biće, koje u ovoj sezoni zbog boravka na Zemlji gubi svoje moći, ali zadržava znanje i Jason kao potpuni debil koji je umro zato što je u sefu koji je pljačkao pokušao disati na dihalicu za površinsko ronjenje fenomenalan su par suprotnosti i dva najbogatija izvora smijeha u seriji.

Osim što nas je u trećoj sezoni - kao i u prve dvije dosad - 'The Good Place' naučio ponešto o filozofiji, etici i životu, ova nas je suluda i suludo smiješna serija, dakle, naučila još nešto: da od Michaela Schura i njegove ekipe očito ne smijemo očekivati uobičajena televizijska ograničenja. Zbog toga ga igzekjutivi s NBC-ja vjerojatno i nisu prijavili na odjel za akutne psihoze kada im je prvi put došao s idejom za 'The Good Place'. Bez obzira na to hoće li serija doživjeti još koju sezonu i hoće li buduće sezone biti na razini ove i dosadašnjih, zbog toga će 'The Good Place' bez ikakve sumnje završiti na svim ljestvicama najboljih serija godine, desetljeća, a ako ćemo sasvim iskreno - sigurno će se, zajedno i s drugim Schurovim serijama, upisati u televizijsku povijest.