Velika je razlika između 'BoJack Horsemana' i BoJack Horsemana. Ovo prvo - Netflixova animirana TV serija čija je peta sezona odnedavno dostupna svim pretplatnicima te streaming platforme - jedna je od najboljih televizijskih serija koje se trenutno mogu pogledati na širem području Miječnog puta. Ono drugo - BoJack Horseman - jedna je od najgorih osoba portretiranih u tom televizijskom univerzumu.

Pa ipak - i jedno i drugo volimo već petu sezonu.

BoJack kao osoba našu naklonost definitivno može zahvaliti seriji - što je samo po sebi blesava tvrdnja jer bez serije ne bi postojao, ali ono što pokušavam reći jest da ova serija na sjajan, nevjerojatan način čini nešto što se čini nemogućim. Natjerava nas, naime, da proučavamo, trudimo se razumjeti i na kraju nekako i suosjećamo s likom koji je nevjerojatno sebičan šupak vrlo ozbiljnih (auto)destruktivnih sklonosti, osoba koja će izmanipulirati i okolnosti i ljude da bi prošao lišo, najobičnija konjina koja se i prema prijateljima i prema ženama i prema poslovnim suradnicima i zapravo prema svima ponaša izrazito izrabljivački i antijunak koji je, otkad postoji, učinio neke doista čudovišne stvari.

Zbog svoje je sje*anosti izazvao obnavljanje teške ovisnosti u jedne mlade žene koja ga je smatrala očinskom figurom, na kraju aktivno uzrokujući njezinu smrt, izdao je najboljeg prijatelja i kreatora showa zahvaljujući kojem i dvadesetak godina kasnije živi k'o bubreg u loju, skoro je spavao s maloljetnom kćeri svoje bivše djevojke... i to su samo one najkrupnije stvari kojih se sada mogu sjetiti. I nakon svega toga, jedino do čega je BoJacku bilo stalo jest to da ispadne superfaca u očima javnosti. I da se pritom možda sam sebi malo više svidi jer, na kraju krajeva, to je njegov glavni problem. Mrzi sam sebe. Ima i razloga.

Serija 'BoJack Horseman' već nam petu sezonu prikazuje te razloge i pokušaje BoJackova batrganja da se izbori s njima, pokušavajući postati boljom osobom unatoč tome što cijelo vrijeme radi sve gore i gore stvari. Ono što je, međutim, najveća vrijednost ove serije jest to da nas navodi na to da počinjemo shvaćati BoJacka, a da ga pritom uopće i ni na trenutak NE OPRAVDAVA. Nijedan razlog nije dovoljno dobar da bi opravdao BoJackovo ponašanje.

On u svakom trenutku ima izbor NE učiniti sve gadosti koje čini i NE ponašati se onako kako se ponaša. I toga je serija apsolutno svjesna. Majstorski nam pritom pokazuje, međutim, da je toga svjestan i BoJack. Ali samo do one mjere zbog koje sam sebe mrzi. Ne i do one zbog koje bi nešto poduzeo. Jer to je suština BoJacka i svijeta iz kojeg potječe. Nije da u njemu nema dovoljno pronicljivosti da bi se znalo procijeniti što je dobro, a što loše. Nije ni da nema dovoljno pameti da bi se znalo ZAŠTO se čine loše stvari. Ali teško je, brate. Teško se promijeniti. To bi zahtijevalo neke ozbiljnije promjene u životnom stilu, neka ozbiljnija propitivanja, neka ozbiljnija odbacivanja ugodnih navika i ovisnosti koje se mogu kupiti novcem i zbog kojih zaboravljaš na to kakav si drek od osobe i koliko ljudi zbog tebe pati. A toga se toksični tipovi poput BoJacka teško odriču.

U petoj sezoni 'BoJack Horsemana', međutim, BoJacka njegova, ma kako površna, svijest o tome kakav je i što je sve napravio sve više počinje proganjati. I to ga proganja na više razina - u privatnom životu, ali i na setu nove serije u kojoj glumi glavnu ulogu - 'Philbert'. 'Philbert' kao serija u seriji koncipirana je tako da se sprda iz svih mogućih klišeja i tropa mračnih i okrutnih kabelskih serija današnjice, u kojima se antijunaku opraštaju sva nedjela zato što je zanimljiv. Rijetko je koja serija dosad na taj način preispitivala ne samo pop-kulturu iz koje potječe, nego i samu sebe. Jer Philbert - uz hrpu dobrih šala i podbadanja na račun aktualnih TV trendova - zapravo je pravo ogledalo BoJacka. Samo što 'BoJack', za razliku od 'Philberta', svojem junaku ne otvara lak i širok put k izbavljenju.

Nekoliko je epizoda ključno za taj manevar u ovoj sezoni - od one koja istražuje hollywoodske celebrityje koji su u nekom trenutku, zbog neke izjave ili postupka pali u nemilost, da bi onda samo ostvarivali još veći i spektakularniji povratak u slavu, pa sve do one u kojoj BoJack od svoje prijateljice Diane traži da ga razotkrije u novinarskom članku. No ključna epizoda ove sezone u BoJackovu samopreispitivanju apsolutno je briljantna šesta epizoda, koja se uglavnom sastoji od BoJackova monologa na sprovodu njegove majke. U tih dvadesetak minuta govora uz lijes (a koji je jedna od najvećih glumačkih bravura Willa Arnetta) sažeto je gotovo sve što trebamo znati o BoJacku - njegov način nošenja s gubitkom, njegov odnos s roditeljima, njegova usredotočenost samo na sebe, njegova potreba da se svidi, njegov visok stupanj inteligencije i elokvencije, ali nizak stupanj mudrosti i iskrenosti, njegova sklonost izrabljivanju i zlostavljanju, njegova izrabljivanost i zlostavljanost...

Da stvar bude bolja, u ovoj je sezoni još par epizoda koje su čvrsto utemeljene na samopreispitivanju, i to ne samo likova, nego i same serije. Jedna je sjajna epizoda o Mr. Peanutbutteru, iznimno zanimljivom liku koji se kroz čitavu seriju poput luka ljušti od pomalo iritantno napadnog 'poletarca' do kompleksne osobe koja razumije mnogo više nego što otkriva na van. U timelapse epizodi u kojoj gledamo nekoliko tuluma za Noć vještica na koje Mr. Peanutbutter odvodi svoje trenutačne partnerice na početku veze s njima, a zatim se pita kako li su se pretvorile u potpuno drugačije osobe, gledamo i transformaciju samog Mr. Peanutbuttera u osobu koja konačno shvaća što je zajednički nazivnik svih tih veza i zašto nijedna od njih nije uspjela. Sažeti spoznaju o vlastitoj ulozi u disfunkcionalnim emotivnim odnosima u dvadesetak minuta - može samo 'BoJack Horseman'.

Vrhunac samopreispitivanja, međutim, epizoda je posvećena Diane, koja je pravo malo čudo metanaracije, odnosno epizoda u kojoj serija ispituje sama sebe i svoje problematične 'mrtve kuteve'. Naime, kao što su tvorci serije mnogo puta spominjali dosad, kada su počinjali s 'BoJack Horsemanom', neoprezno su za ulogu Vijetnamke castali glumicu koja je bjelkinja europskog porijekla - Alison Brie. Iako je Brie sjajno igrala Diane sve ove sezone, uvijek je ostao mali crv u primozgu koji je glodao s mišlju da je možda tu ulogu trebala glumiti ipak neka glumica vijetnamskog porijekla, kao što većinu drugih likova manjinskog porijekla - glume glumci koji pripadaju tim demografskim skupinama. U epizodi posvećenoj Diane u ovoj sezoni posebno je naglašena Dianeina nepovezanost s kulturom iz koje potječe i većina aspekata iz kojih to može biti problematično, i to je učinjeno sjajno, pametno, duboko, pa čak i duhovito.

Posljednja je stavka ujedno i jedna od najprivlačnijih crta 'BoJacka Horsemana'. To je serija o depresiji, ovisnosti, moćnim, bogatim i popularnim muškarcima koji se pokušavaju (i uglavnom uspijevaju) 'provući kroz sustav' i ostati izvana netaknuti svim gadostima koje su učinili, serija o teškim, bolnim stanjima i dubokim traumama. No to je ujedno i serija koja je izrazito smiješna, u kojoj ćete se, razmišljajući o svim tim teškim stvarima, od srca nasmijati i u kojoj, osim očitih, postoje i brojne pozadinske šale koje ćete primijetiti tek u drugom, trećem ili već nekom opetovanom gledanju.

Na kraju ove sezone BoJack se prijavljuje na liječenje ovisnosti, u još jednom pokušaju da se otarasi svojih demona i pokuša se transformirati u bolju osobu. Ili se možda samo trudi preživjeti. Ne znam. No znam da se svakako nadam da će 'BoJack Horseman' preživjeti još podosta sezona. Jer iako je konjina, užitak je jahati s njime.