Oduvijek sam imala problema sa serijama, filmovima, romanima i bilo kakvim pričama u kojima se od mene očekuje da suosjećam s bogatima i moćnima. Da, da, znam, naravno, i oni su ljudi, i oni plaču, pate, muče se sa svakojakim sumnjama i problemima, i oni - kao što nam je to Shakespeare divno prikazao u svojem 'Kralju Learu' - imaju dvojbe oko toga vole li ih doista vlastita djeca, koliko i zbog čega - ali u većini slučajeva, svi ti ljudi od krvi i mesa koji zaslužuju suosjećanje kao i svi ostali pripadnici ljudskog roda takvi su kolosalni šupci da ti pamet stane. Jest da se pritom najčešće ne razlikuju od dobrog dijela ostatka ljudskog roda - jer, nemojmo se zavaravati, šupaka ima u izobilju u svim socio-ekonomskim skupinama - ali ovi šupci još k tome posjeduju kapacitet ozbiljnog utjecaja na golem broj tuđih života, pa su još k tome i opasni.

Posebno je, pak, teško takvu empatiju razviti prema likovima u pričama o bogatim nasljednicima, antipatičnoj skupini razmažene, privilegirane klinčadije svih dobi i uzrasta, koja samo zato što su tatica ili mamica za svojeg života uspjeli ugrabiti masan kapital - misli da ima pravo na sve dobrobiti koje proizlaze iz njega. HBO-ova serija 'Nasljeđe' od nas traži upravo to: da se barem malo uživimo u previranja i nastojanja sinova i kćeri jednog superbogatog i supermoćnog medijskog tajkuna na zalasku karijere.

Logan Roy (Brian Cox) upravo je proslavio osamdeseti rođendan, na kojem se okupila čitava njegova obitelj, što u praksi znači njegovo četvoro djece. Tu je najstariji sin Connor (Alan Ruck), jedini iz Loganova prvog braka i jedini koji nije baš totalno krvoločno ušiljen na očevo bogatstvo (iako nema ništa protiv toga da mu daje sigurnost dok se on bavi svojim hipi-džipi poslovima s organskom poljoprivredom i slično), a tu je i troje djece iz drugog mu braka. Oni su zapravo glavne zvijezde ove serije.

Loganov sin Kendall (Jeremy Strong u doista slojevitoj i nijansiranoj izvedbi jedne nimalo jednostavne uloge) posebno se našpičio na mjesto svojeg starog. Želi preuzeti njegov stolac na čelu cijele korporacije, i to ne želi samo zbog love - koje ionako ima preko glave - nego i zbog moći, kao i zbog krpanja vlastitog samopouzdanja i narušenog osjećaja muževnosti. Kendall je pomalo tragikomična figura, čovjek koji se s jedne strane razbacuje arogantnim dosjetkama pomoću kojih se sa svojim poslovnim rivalima natječe u veličini proverbijalnog spolovila, a s druge strane kukavno puzi pred bivšom suprugom, koja mu više ništa ne vjeruje nakon što je njihov brak rasturio svojim ovisnostima i kretenskim ponašanjem. Još jedan Loganov sin, Roman (Kieran Culkin u odraslom izdanju iste uloge koju igra od djetinjstva - nestašnog dječaka) nezrelo je derište koje bi, isto kao i njegova braća i sestra, htio svoj dio poslovnog carstva, ali je suviše lijen da bi u to uložio čak i minimalan trud pa taj svoj nedostatak maskira bonvinanstvom, jezičavošću i logorejom ciničnih dosjetki. Na posljetku je tu i Loganova kći Siobhan (Sarah Snook), koja je ko fol samostalna i neovisna od obiteljskog bogatstva i utjecaja, osim što se zvučnim imenom obilno koristi u poslu političke konzultantice kojim se bavi i osim što i ona, kada otac od nje traži da potpiše papir kojim se odriče dijela svojeg utjecaja u korporaciji, nije baš voljna to učiniti.

Odnos braće i sestara Roy, za koji nam se na početku serije možda čak i čini da sadrži neku dozu bliskosti, privrženosti ili barem dobrog poznavanja - vrlo se brzo, čim otac objavi da se ne namjerava povući s čela korporacije - pretvara u kaos. Svi četvoro prvenstveno prošvikaju kada stari od njih traži da ovlasti za donošenje odluka o obiteljskoj imovini prenesu na njegovu trenutačnu suprugu, a pravi pičvajz nastaje tek kada stari doživi moždani udar i postane barem privremeno nesposoban za upravljanje svojom imperijom.

Autor ove serije je Jesse Armstrong, čovjek koji stoji iza projekata kao što su 'The Peep Show', 'The Thick of It' i 'In the Loop', a pisao je i neke epizode serije 'Potpredsjednica'. Njegov pretežno satirično-humoristični background vidljiv je i ovdje, pogotovo u oštrim, prostotama i okrutnošću ispunjenim replikama braće i sestara koji neprekidno pokušavaju potkopati samopouzdanje onoga drugoga. Takva je interakcija ujedno i najjači dio ove serije - spektakularna obiteljska disfunkcija oslikana eksplozivno brzim dijalozima i međusobnim uvredama braće i sestara nerijetko je urnebesno duhovita, pa makar suštinski bila riječ o dramskoj seriji.

No Armstrongov ciničan odnos prema bogataškoj, moćnoj obitelji - koja je, kažu, uvelike utemeljena na obitelji Ruperta Murdocha - gotovo u potpunosti onemogućava bilo kakvo gledateljsko suosjećanje s glavnim likovima. Pribroji li se to onoj činjenici s početka - da je s takvim likovima već po zadanome teško suosjećati - ovo je serija nad čijim ćete likovima više kolutati očima nego što će vam i u jednom trenutku biti stalo do toga što će se s njima dogoditi. Ima i to svojih draži, ali ne obećava dugoročnu, višesezonsku privrženost.