Žene koje se jedna na drugu bacaju u letu, šljokičasti kostimi, blentavi likovi koje pritom glume, prave osobe koje se usput pokušavaju nositi sa stvarnim životom, ostarjeli cinični režiseri, pokvareni ljigavci na čelu TV studija... sve vas to čeka u još jednoj, izvrsnoj sezoni Netflixovog 'GLOW-a'
Ima jedna iritantna stvar koju su 'nova televizija' i suvremeni val kvalitetnih televizijskih serija naslijedili od 'stare televizije' i pripadajućih mu serija. Većina serija koju svi žele gledati i svi hvale - govore o muškarcima i 'muškim stvarima'. Znate ono, muškarci imaju teška previranja dok se bave kriminalom, hipokritični su šupci, hračkaju po cesti ili rade već nešto turbomuški pa onda iz tih njihovih aktivnosti i previranja dobivamo turboslojevite likove o kojima svi pričaju. Kad pak netko pokuša snimiti seriju o slojevitom ženskom liku, onda je to odjednom ženska serija i to žele gledati samo žene jer ajme majko, one smao laprdaju i biraju cipele ili šta hoće ova histerična baba.
E, pa Netflixov 'GLOW' uspio je probiti tu barijeru. Jest da su zbog toga njegovi prevladavajući ženski likovi morali odjenuti superuske hrvačke dresove, nabaciti na facu tri tone šljokičaste šminke i jest da pritom kadrovi obiluju zumiranim prikazima dobro braziliranih ženskih međunožja, ali u ovom slučaju cilj opravdava sredstva i 'GLOW' uz to uspijeva progovoriti o nekim važnim stvarima povezanim sa ženama, a da ga pritom žele gledati svi.
Ne znam jeste li gledali prvu sezonu, pa ako niste - evo kratkog sažetka. 'GLOW' je akronim za Gorgeous Ladies of Wrestling (Prekrasne dame hrvačice), marginalni, ali kultni TV fenomen iz američkih osamdesetih. Govori o ženama koje je okupio jedan podosta isluženi filmski redatelj e da bi snimio show u kojem se žene hrvu na isti način kao što su to činili kultni kečeri. Malo je tu pravog hrvanja, potezi i udarci uglavnom su iskoreografirani i lažni (u smislu da nitko nikoga zapravo ne ozljeđuje i sve je unaprijed dogovoreno), samo što ovdje ne hrvu 'Razbijač', 'Ubojica iz Clevelanda' ni, štajaznam, 'Kamenožvakač', nego su to Liberty Belle, Zoya, Junkchain i ostale junakinje ženske kečerske mini zajednice.
Prva je sezona završila snimanjem pilota za takav serijal, koji je umjesto isluženog redatelja Sama (izvrstan Marc Maron) izrežirala Ruth/Zoya (uvijek fenomenalna Alison Brie), a u drugoj sezoni pratimo napore prekrasnih dama hrvačica da snime i cijelu sezonu koju im je televizijska kuća dala na raspolaganje. Život svih junakinja i junaka ove serije gotovo je u potpunosti ispunjen tim nastojanjima, ali, dakako, ovo ne bi bila tako dobra serija da uz hrvačke vratolomije i događaje oko samog ringa nemamo i dobre priče o njihovim životima mimo samog showa.
Druga sezona upravo je u tome zabriljirala. Iako se gotovo nikada ne odmičemo od hrvanja, showa i onoga što to dvoje znači za živote naših glavnih junakinja, u svakoj epizodi je na vrlo fin način obrađen i jedan dio ličnosti te životnih okolnosti neke od glavnih junakinja. Čak je i nekim muškarcima udijeljeno nešto prostora, iako se ne bave kriminalom i ne hračkaju po pločniku.
Kroz cijelu je sezonu jako lijepo gradirana napetost koja vlada između Ruth/Zoye i Debbie/Liberty Belle nakon što je otkriveno da je prva spavala s mužem druge, no to nije jedini izvor trzavice između te dvije. Prikazana je i različita priroda njihovih ambicija - dok Ruth njihov hrvački show shvaća krajnje ozbiljno i kroz njega se pokušava kreativno izraziti, Debbie je više orijentirana na poslovnu stranu cijeloga projekta, nastojeći show iskoristiti za svoju 'pravu glumačku karijeru'. Izvrsno su prikazana i Debbieina stanja nakon razvoda te njezini napori samohranog majčinstva, najbolje prikazani u epizodi u kojoj imam prikaz još jedne majke iz serije - Tammé / The Welfare Queen (Kia Stevens) i njezina sina, koji pohađa elitno sveučilište Stanford.
Jedna od najboljih stvari u 'GLOW-u' jest njegovo izvrsno balansiranje drame i komedije, koje ponekad ravnopravno skakuću po ringu jedna uz drugu, a ponekad jedna preuzima jednu, a druga drugu epizodu, no nikada jedna drugoj ne lome gležnjeve (što se ne bi moglo reći za junakinje serije). Epizoda o majčinstvu možda je najbolji primjer one u kojoj prevladava dramski moment, dok je epizoda koja se čitava sastoji od jedne epizode samog 'GLOW-a' - izvrstan primjer one u kojoj prevladava komedija.
Uza sve to, 'GLOW' ima vremena i za vrlo životni prikaz ponašanja hollywoodskih producenata kakvo je osamdesetih bilo norma te kakvo je prokazano tek nedavno, počevši sa skandalima oko Harveyja Weinsteina, a u nešto suptilnijem obliku obrađene su i mnoge druge teme povezane sa ženama.
Drugim riječima, 'GLOW' je serija koja se vrlo ozbiljno, ali i vrlo smiješno bavi jednim segmentom ženskog bivstvovanja u Hollywoodu, ali i na svijetu a da joj pritom nitko ne može prigovoriti da opet laprdaju o cipelama ili da su histerične babe. Još kad bi se gledatelje oba spola dalo uvjeriti da su TV serije vrijedne pažnje i onda kada 'laprdaju o cipelama' i da međuljudski odnosi i previranja nisu važne stvari samo onda kada glavni junak nekoga pokušava ubiti mačetom - možda za malo pozornosti u TV serijskom svijetu žene neće morati obući šljokičaste kostime i flashati međunožja.