Iako je nastalo izvan ekskluzivnog svijeta cijenjenih i hvaljenih američkih kabelskih drama, 'Nerealno' je od svoje prve sezone privuklo pozornost gledatelja i kritičara. Kako i ne bi? Sve je bilo tu - suludi svijet reality televizije koji nije čak ni trebalo previše satirizirati da bi u fikciji izgledao nevjerojatno, zakulisne igre producenata i natjecatelja u showu 'Everlasting', gdje se natjecateljice/natjecatelji bore za ruku poželjnog neženje ili poželjne udavače na imbecilan način svojstven reality programima, međuigra dvije pametne i komplicirane žene koje taj show vode...

U ovome zadnjem zapravo je ležao uzrok zbog kojega serija nije odmah prošla pitch kao serija za 'ozbiljne' kabelske kuće i kao serija koja može bez problema stati uz bok hvaljenim djelima kao što su 'Mad Men' ili 'Narcos'. Protagonistice serije su žene, tema je 'ženska'. Glavninu vremena na ekranu ne zauzimaju komplicirani kriminalci ili komplicirani direktori u oglašivačkoj industriji ili komplicirani obiteljski muškarci koji počinju kuhati drogu u podrumu, pa onda zbog svega toga imaju previranja. Glavne su junakinje - zapravo, također antijunakinje - dvije žene na čelu jednog reality showa u kojem se manipulira ljudima do te mjere da to ponekad završava i (zataškanim) samoubojstvima, silovanjima i raznim drugim zločinima - o nemoralnim postupcima bolje da i ne započinjemo. 'Nerealno' je od početka bila punokrvna, slojevita drama o dvije punokrvne, slojevite junakinje koje su sa svojim previranjima i postupcima, svojom pričom i dilemama mogle slobodno stati uz bok i Walteru Whiteu i Donu Draperu i Tonyju Sopranu i Pablu Escobaru, ali... ah, to su 'ženske stvari'. Čim se glavni zapleti odnose na međuljudske odnose, ljubavne veze i čim netko inteligentan i dominantan u seriji nosi potpetice, odmah je to malo manje vrijedno i 'to će htjeti gledati samo frustrirane kućanice'.

No 'Nerealno' je iz epizode u epizodu hrabro kročio svojim dramsko-satiričnim putem, pomalo maničan, nerijetko nevjerojatan, uvijek zanimljiv i zabavan, neprekidno mračan. Govoreći o zakulisnim igrama reality showa, govorio je o kompliciranom prijateljsko-neprijateljskom odnosu dvije moćne producentice na čelu tog showa - Rachel Goldberg i Quinn King te njihovu ciničnom, disfunkcionalnom načinu nošenja s činjenicom da kao dvije osviještene, samosvjesne i jake žene - proizvode show koji je samo dno pop-kulturne mizoginije. Pametno i nerijetko duhovito istkane priče nisu nam samo govorile o turbulentnim odnosima između natjecatelja i produkcije, nego su nam i pokazivale okolnosti i uzroke zbog kojih Rachel i Quinn tako vješto i tako spremno manipuliraju natjecateljima. Serija se doticala čitavog niza tema - od obiteljske povijesti mentalnog zdravlja, preko načina na koji se ženama otvaraju ili ne otvaraju vrata u korporacijskom svijetu, od nerealnih očekivanja od ženske (ali i muške!) ljepote, do moći medija i zabavnih sadržaja da stvaraju sliku ne samo o pojedinim osobama, nego i o nekim događajima i društvenim fenomenima.

Rachel i Quinn kroz svjetlucavi su nas set showa 'Everlasting' i mračne produkcijske sobe u kojoj se svim tim svjetlucanjem manipuliralo provele kroz čitavu lepezu svojih osjećaja, misli, stanja i postupaka, a fantastična Constance Zimmer (Quinn) i Shiri Appleby (Rachel) ta su dva lika tako prokrvljeno oživjele da si prema njima morao početi gajiti komplicirane osjećaje - istodobno ih i mrzeći i voleći, duboko ih shvaćajući i ostajući zblešen njihovim reakcijama.

No 'Nerealno', upravo zbog toga što je govorilo o ženama i zbog toga što se tema kojom se serija bavila smatrala 'trivijalnom', nije nikada do kraja ozbiljno shvaćeno. Bilo je, dakako, i kritičarskih panegirika i nagrada, ali nekako je cijelim svojim trajanjem gurano u 'B ligu'. Seriji se zamjeralo i da je sa svojim daljnjim sezonama postajala prepovršna i da se previše fokusirala na 'temu dana' (malo o silovanju, malo o samoubojstvu, malo o mentalnim bolestima pa tako tjedan po tjedan) te da je pretjerivala u prikazu zlih i manipulatorskih producenata, e da bi na kraju, već uz emitiranje treće sezone, Hulu otkupio prava na četvrtu i zadnju. Serija se, prema mišljenju mnogih, jednostavno 'istrošila'.

Teško je reći bi li 'Unreal' doista imao još što reći nakon četvrte sezone jer su, znajući da im je posljednja, tvorci u ovoj sezoni ubacili u stodevedesetu brzinu i snimili 'Nerealno' na steroidima. Sve ono što je dosad prikazano u seriji ovdje je dotjerano do krajnosti, u nekim slučajevima možda i do apsurda. Nesretna Rachel, koja svoju nesreću od samog početka serije kompenzira izrazito vještom manipulacijom natjecateljima u ovoj je sezoni praktički postala psihopat - do pred sam kraj serije furali su je u takvom raspoloženju i postupcima da je još samo nedostajalo da odgrize glavu zečiću i ispljune je u rijeku krvi. Utrka za gledanošću i sve što su producenti pritom spremni učiniti toliko je nabrijana da sada zločini koji se događaju u sklopu showa više nisu samo zataškavani, nego i aktivno poticani. Okrutna satirička lupa ovaj je put okrenuta čak i prema publici takvih televizijskih sadržaja, koja je, u nekoliko scena partyja na kojem se grupno gleda 'Everlasting', mračno prikazana kao gomila krvožednih vukova kojima je samo do što većeg, što gadnijeg i što šokantnijeg skandala te prilike da nekoga od natjecatelja mogu javno osuđivati i mrziti.

Čak je i kraj serijala donekle pretjeran. Iako su naše glavne junakinje na neki način, u nekom obliku dobile svoje iskupljenje i nadu da će u budućnosti živjeti drugačije, ponašati se drugačije i prema sebi i prema drugima - 'Everlasting' je praktički doslovno prepušten paklu koji zaslužuje. I sve se to može nazvati suludim, pretjeranim, histeričnim labuđim pjevom serije koja je znala da završava, pa sad kud koji, mili moji.

No uza sve to, ostaje još jedna stvar. 'Nerealno', iako je svoje likove možda malo pretjerano otjerao do krajnosti, nije nam na kraju rekao ništa što ne bi bila istina. Stvarnost je možda još nerealnija od onoga što smo vidjeli u seriji. Publika doista traži ono što su Rachel i Quinn za svojeg stolovanja 'Everlastingom' proizvele. Publika velikom većinom ne želi pametne, slojevite, poticajne sadržaje. Publika želi krv, znoj, suze, skandal, vrisak, zločin i osudu. Zato je 'Nerealno' moralo završiti. Jer nam je s jedne strane davalo prvo, a s druge nas strane podsjetio da većina gledateljstva traži drugo. A takvu istinu neugodno je čuti. Pogotovo kad dolazi od žena.