Gledatelje se, kažu, ne smije podcjenjivati. S druge pak strane - također kažu - gledatelji su mahom nezahtjevna skupina. Vole ono na što su navikli, više vole da ih se zabavlja nego gnjavi zahtjevima za razmišljanjem i promišljanjem te ako im s jedne strane ponudiš mračna previranja, a s druge malo dobroćudnog humora, gotovo je sigurno da će ih se više okrenuti ovoj drugoj strani. Dobar je primjer te teorije 'The Orville', znanstveno-fantastična serija koja od rujna zabavlja američko gledateljstvo i u kojoj glavnu ulogu - onu kapetana svemirskog broda 'The Orville' glumi popularni komičar i glumac Seth MacFarlane.

Moram priznati da su me prve najave za seriju bile zavarale. Prema foršpanima mi se, naime, bilo učinilo da će biti riječ o parodiji 'Zvjezdanih staza', o seriji koja će barem pokušati naglavce postaviti sve dobro poznate elemente legendarne američke SF franšize te joj se pomalo i narugati, otprilike onako kao što su David Howard i Robert Gordon 1999. učinili s filmom 'Galaxy Quest'. No već prva epizoda 'Orvillea' pokazala je da to neće biti tako. Serija o svemirskom brodu sa Sethom MacFarlaneom na kapetanskom stolcu uopće nije parodija. Ona je zapravo zaljubljena fanovska posveta 'Zvjezdanim stazama', u brojnim slučajevima čak i njihova kopija, a ono što nas je u foršpanima navelo da pomislimo na parodiju tek je odluka da serija bude prožeta humorom i da bude laganini.

 Kako to izgleda u praksi? Paaa... tako da su kritičari prvih nekoliko epizoda 'Orvillea' praktički razapeli. Baveći se uglavnom time da im likovi valjaju fore i koji put doista na granici parodije čine ili govore stvari koje kapetan Picard ne bi izgovorio ni da mu zaprijete nestašicom Earl Graya - autori se nisu baš mnogo zamarali pričom. Pustolovine koje doživljava posada ovog svemirskog broda, naime, uglavnom su prilično tanke, u više od jednog slučaja djeluju kao da ih je smislio i razradio 14-godišnji obožavatelj na nekakvom istomišljeničkom internetskom forumu, a likovima je trebalo više od nekoliko epizoda da počnu reagirati i ponašati se u skladu s nekim svojim karakterom jer ga, ruku na srce, u početku baš i nisu imali.

Kada se pak, nakon svih tih prigovora, vratimo na ono što je tvorcima očito bilo najvažnije - humor - ni on baš nije na vrhuncu profinjenosti, a rijetke su čak i one NEprofinjene, jeftine šale koje bi gledatelja mogle naglas nasmijati. Nakon prvih se par epizoda zato odmah nametnuo zaključak kako je zapravo dobro da se 'The Orville' nije predstavio kao humoristična serija jer da jest, ne bi izdržao usporedbu čak ni s najgorim trenucima 'Dva i pol muškarca'.

No unatoč svim prigovorima, 'The Orville' je u dosad prikazanih deset epizoda stekao određenu popularnost i fanovsku bazu, a na njegovo su se redovito gledanje navikli i kritičarski namćori poput mene. Čak štoviše, među ljubiteljima TV serija i ljubiteljima znanstveno-fantastičnih TV serija kao što je 'Star Trek' sve su se češće počeli javljati isprva stidljivi, pa zatim sve glasniji komentari da im se 'The Orville' sviđa više nego novi 'Star Trek'. Kako? Zašto?

Za početak, 'The Orville' je sa svojim čvrstim stajanjem na temeljima 'Zvjezdanih staza' ostvario pun pogodak. Serija, pa i svemirski brod po kojem je nazvana, svi njezini likovi, vizuali i prosede - mnogo više nalikuju 'Zvjezdanim stazama' nego nove 'Zvjezdane staze'. Orville možda kroz svemir ne plovi pogonjen warp, nego kvantumskim pogonom, možda ne pripada Federaciji, nego Uniji planeta, ali to su - svima nam je jasno - tek ustupci zakonima o autorskom pravu. Dok su se tvorci novoga 'Star Treka' odlučili da odmak od dosadašnje trekovske ideologije, na mračniji i manje čistunski pristup koji bi nam trebao dati neku dinamiku u prikazu povijesti Federacije - 'The Orville' je u svojoj osnovi inzistirao na onome na što su ljubitelji 'Star Treka' navikli. 

Drugo, tu je i različit odnos prema sadašnjem trenutku. Jedan od tipičnih elemenata 'Zvjezdanih staza' oduvijek je bio taj da su se u svojim pričama o budućnosti podosta bavile vremenom u kojem su snimane. Razni društveni, kulturni, politički problemi problematizirani su kroz susrete s drugim vrstama, moralne dileme s kojima su se suretali kapetani, stalne likove u posadi i stalne neprijatelje u svemiru. Autori novih 'Zvjezdanih staza' u tom su smislu ovaj put doista duboko zabrazdili, posvećujući cijelu sezonu (možda i seriju) ratu s Klingoncima, i to superkonzervativnim Klingoncima, na cijelu priču tovareći podosta težine, mraka i tema za promišljanje - od sukoba sa silama reakcije pa do PTSP-a nakon mučenja u zarobljeništvu. 

'The Orville' također ima svoje 'stalne' neprijatelje, i to podosta konzervativne neprijatelje, obuzete idejom o superiornosti vlastite vrste - ali serija se time bavi samo povremeno. Dosad smo imali prilike pogledati samo jednu epizodu  u kojoj se posada Orvillea susrela s vrstom Krill, ali taj je susret bio obrađen s mnogo manje previranja i moralnih promišljanja negoli u Treku. 'Obično se vrste s tehnološkim i znanstvenim napretkom udalje od religije, ali kod Krilla se to nije dogodilo', govori nam kapetan u toj epizodi, poslije se, u Krillovskom hramu pomalo izrugujući njihovu vrhovnom božanstvu Avisu, šapućući da je taj u 20. stoljeću na Zemlji davao dobre popuste na rent-a-car. I to je otprilike to. To je sukus odnosa koji orvilleovci imaju prema neprijatelju.

Tako je i s ostalim obradama suvremenih tema u 'Orvilleu'. Imamo epizodu u kojoj jedan od viših časnika - Bortus iz jednospolne vrste Moklanaca - sa svojim partnerom dobiva žensko dijete, što je incident kakav se u njegovoj vrsti zbiva možda jednom u stoljeću. Sukob između moklanske i ljudske etike prilikom Bortusova zahtjeva da se djetetu kirurški promijeni spol obrađen je unutar jedne epizode i poruka je jasna - ne možeš drugim kulturama nametati svoje vrijednosti. U 'Star Treku' bi vjerojatno priča trajala čitavu sezonu i ne bismo dobili konačan odgovor, a publika, kao što rekosmo na početku, više voli da je se zabavlja negoli da je se zamara zahtjevima za dugotrajnim promišljanjem.

Na kraju, tu je i ta zabava. Iako su humor i općenito laganiji ton u 'Orvilleu' na početku izgledali više kao opterećenje negoli kao komparativna prednost, s vremenom je 'vrckavo' ponašanje posade kapetana Mercera nekako ipak organski 'sjelo' u seriju. 'The Orville' i dalje nije humorisitčna serija, šale joj i dalje najčešće nisu dovoljno dobre, ali pristup po kojem se likovima udiše život i uvjerljivost tako da ih se čini pomalo smiješnima donekle uspijeva nadoknaditi manjkavost u njihovoj ozbiljnijoj razradi. U kontrastu sa smrtno ozbiljnim 'Zvjezdanim stazama', gdje se višedimenzionalnost likova uglavnom postiže naglašavanjem, ponekad čak i forsiranjem njihove mračne strane, i to je još jedan element s kojim se publika osjeća ugodnije i bolje zabavljeno.

Kraće rečeno, 'The Orville' zasad uspijeva održati popularnost na gledateljskoj želji za još malo 'Star Treka' na kakav su navikli, na jednostavnosti obrade suvremenih tema kojima se bavi ispod folklora znanstvene fantastike te na tome što sam sebe ne shvaća pretjerano ozbiljno. Ne znam koliko će mu to dugo uspijevati, ali igranje na manje zahtjevne gledateljske prohtjeve najčešće nije recept za totalni neuspjeh. Vidjet ćemo hoće li se Seth MacFarlane i ekipa s vremenom previše opustiti i prijeći onu granicu na kojoj stalno opasno balansiraju te početi totalno podcjenjivati svoje obožavatelje. Do tada - huj-haj, uživaj!