Godina je 1847. i britanska kraljevska mornarica šalje dva svoja broda na ekspediciju u kojoj bi trebali pronaći i iscrtati opasni sjeverozapadni prolaz između Atlantskog i Pacifičkog oceana. Brodovi su Erebus i Terror. Na čelu prvoga je i zapovjednik ekspedicije, Sir John Franklin (Ciarán Hinds), među posadom omiljen i karizmatičan zapovjednik koji je funkciju dobio više zahvaljujući svojem društvenom statusu i političkoj karijeri negoli zbog pravog pomorskog iskustva. Terrorom zapovijeda Francis Crozier (Jared Harris, našoj publici poznat kao Lane Pryce iz 'Momaka s Madisona' ili kao kralj George VI iz 'Krune'), mnogo iskusniji moreplovac i zapovjednik od Sir Johna, ali zatvoren, hladan i depresivan čovjek čijoj karijeri i popularnosti nije pomoglo ni to što je Irac.

Ploveći po ledenim prostranstvima arktičkog kruga (čije je krajolike velikim dijelom u filmu odigrao otok Pag), brodovi na samo nekoliko stotina milja od famoznog sjeverozapadnog prolaza upadaju u ledenu klopku i tu za posade oba broda počinje višegodišnji užas. Suočeni s neumoljivom prirodom, napadima divljih životinja, bolešću, međusobnim netrpeljivostima, ali i tajanstvenom zlom silom koju nikako ne razumiju, Erebus i Terror još će nam jedanput pokazati kakvu kaznu za sobom nosi čovjekova oholost i uvjerenje da gospodari svijetom.

Televizijska serija 'The Terror' snimljena je prema historijskom romanu Dana Simmonsa i snimljena je u produkciji slavnoga Ridleyja Scotta, redatelja filmskih uspješnica kao što su 'Osmi putnik', 'Blade Runner' i 'Thelma i Louise', a počet će se prikazivati na kanalu AMC 29. ožujka 2018. u 22h. Kod nas je serija već dobila nešto prostora u medijima jer se bilo pročulo da se neki njezini dijelovi snimaju na otoku Pagu, koji je svojim golim pejzažima poslužio kao jedan od glavnih likova u seriji - arktički krug. No iako je riječ o ekspediciji koja se doista dogodila, za koju povijest zna kako je završila te o kojoj je Dan Simmons napisao roman, ništa vas ne može pripremiti na ono što vas čeka u ovoj seriji.

Čeka vas, naime, prava pravcata jeza. Hladna, mračna, bezizlazna, užasna jeza. Mnogo je impresivnih elemenata u četiri epizode koje je AMC dao na pregled novinarima prije premijere - vizualno su spektakularne, glumci su fenomenalni, počevši od briljantnog Jareda Harrisa pa sve do zadnjeg, sporednog člana posade, priča je intrigantna - kako ona povijesna, tako i ona izmaštana, s tajanstvenom natprirodnom silom, poruka povezana s čovjekovom ohološću, odnosom bijelih Europljana prema lokalnom stanovništvu (Eskimima) i okolišu je važna. No ništa nije tako upečatljivo kao atmosfera. Toliko je prožimajuća i toliko uvjerljiva da je seriju zbog nje na trenutke teško gledati. Srećom pa je prikaz jada i užasa kroz koji prolaze posade ovih brodova ispresijecan prizorima njihova prisjećanja na živote koje su vodili prije odlaska na putovanje jer bi inače bila gotovo pa neizdrživa.

Televizijska produkcija horror sadržaja dosad je, čak i u suvremeno TV doba, kada TV gledatelji traže sve jače i kvalitetnije sadržaje, uglavnom bila obilježena pomalo infantilnim bedastoćama. Zombiji, vampiri, trtle-mrtle, teško da bi se čak i na sve prste jedne ruke moglo nabrojati ozbiljne horrore snimljene za televiziju koji su nas doista uspijevali prestrašiti. 'The Terror', međutim, nema apsolutno nikakvih problema s time, i to ne samo zato što nas već od prve epizode časti s dovoljno iskašljavanja krvi, primitivnih autopsija, stravičnih lelujanja smrznutih leševa pod vodom i klanja u čeljustima divljih životinja da ti više nikada ne padne na pamet sjesti pred televizor sa sendvičem.

Ono što je u 'The Terroru' doista sablasno jest egzistencijalni užas. Iako, kao gledatelji koji žive gotovo dvjesto godina nakon ekspedicije o kojoj je riječ, iz povijesnih zapisa znamo da nitko nije preživio ekspediciju, suočavanje s ljudima koji znaju da im vrlo vjerojatno prijeti istrebljenje sasvim je druga priča. Prikaz izolacije na kraju svijeta sasvim je druga priča. Sučeljavanje s nepoznatim silama zla, ali i s vlastitom prirodom sasvim je druga priča. I 'The Terror' je priča majstorski. Kritičari su je već opisali kao spoj gotičkog horrora devetnaestog stoljeća s Carpenterovim 'The Thingom' i opis je dosta ilustrativan, s tim da lijepa razrađenost na više epizoda ovdje dopušta i dublje uranjanje u likove, njihovu psihologiju, strah i gubitak nade.

Taj je gubitak nade možda najgori. Nisam pogledala seriju do kraja, ali znam da će je svi likovi do kraja priče morati izgubiti. A nakon odgledane četiri epizode, bojim se i pomisliti kako će tek to izgledati. Negdje iz dubina zaleđenih arktičkih voda gledaju nas beznadne oči mrtvih članova ekspedicije koja je htjela pronaći kraći put između Atlantika i Pacifika. Gledaju nas prestravljene oči ljudi koji su mislili da mogu prevariti prirodu. Ridley Scott nas poziva da pogledamo i mi njih. Nećemo nakon toga sigurno pjevati vesele pjesmice, ali o mnogim bismo stvarima mogli razmisliti. I usput se dobrano, zajedno s posadom ekspedicije, smrznuti. Od jeze.