Prezime Soprano prisutno je u Hrvatskoj, nosio ga je i poznati riječki fotograf, noipak najpoznatiji je Tony Soprano, šef mafije kojeg je u televizijskoj seriji 'Obitelj Soprano' glumio nedavno preminuli James Gandolfini. Stoga je pomalo zbunjujuće bilo pročitati ime Toni Soprano na popisu suradnika na predstavi ‘Tri zime’ koju je u zagrebačkom HNK Ivica Buljan režirao prema tekstu Tene Štivičić.

Kakve veze ima zagrebački Toni s prekaljenim mafijašem, tko se krije iza pseudonima i zašto baš to ime, doznali smo od osobe potpisane u katalogu ‘Tri zime’, no tek nakon kontaktiranja zagrebačkog HNK, potom i samog redatelja Buljana, ne bismo li na vrijeme izbjegli potencijalno neugodnu situaciju.

Za početak, ispostavilo se da je žena, u dokumentima joj piše ime Metka. Odgovara na slovenskom. Na pitanje tko je Toni Soprano odgovara: 'U ovom slučaju Toni Soprano je umjetnica. Vizualna umjetnica.'

Inače radite pod pseudonimom? Zašto Toni Soprano?

Da, pod pseudonimom radim već neko vrijeme. Kad sam izabrala Toni Soprano, već sam neko vrijeme radila u kazalištu. Činilo mi se da će u kolektivnom mediju kao što je kazalište, Toni Soprano djelovati kao greška u tekstu ili tisku. Kao pitanje, ideja, istovremeno kao fikcija i zbilja. Promijenila sam samo iz muškog Tony u žensku varijantu Toni.

Tko je vama Toni Soprano?

Fikcionalni lik Tonyja Soprana, glavnog protagonista serije 'The Sopranos', odabrala sam baš zbog prepoznatljivosti imena, njegova autoriteta, koncepta tko je i kako djeluje. On je tipičan predstavnik zapadnjačkog društva na našoj planeti. Živi društveno uređenje u korist bogate manjine, nasilno zloupotrebljava sustav za vlastito bogaćenje. Radi moći koju ostvaruje svojim djelovanjem, vrlo je popularan, čak i omiljen, unatoč tome što su njegovi obožavatelji itekako svjesni zlih radnji kojima dolazi do cilja.

Čime se inače bavite?

Bavim se vizualnom umjetnošću s naglaskom na fotografiju. Inače radim već 15 godina u tandemu son:DA s Mihom Horvatom u različitim medijima i u suradnji s raznim umjetnicama i umjetnicima, od crteža mišem, performansa s audio-vizualnim dijelovima, a otkad nas je pozvao Ivica Buljan, bavimo se scenografijom i oblikovanjem kazališne scene, svjetla i videa.

Kako je došlo do suradnje na 'Tri zime'?

Moram priznati da nisam nikad mislila da ću raditi u kazalištu, no Ivica nas je kao son:DU pozvao još dok je radio predstavu 'Macbeth after Shakespeare' i to je dalo novi smjer u mom životu i radu jer mi na kraj pameti nije bilo da ću se putem zaljubiti u kazalište. Potom su uslijedile predstave 'Roberto Zucco', 'Nickel staff', 'U samoći pamučnih polja', 'Storm still', 'Striček Vanja', 'Jugoslavija', 'Vučjak', 'Joseph' i konačno 'Tri zime'.