Za razliku od prethodnog romana 'Čudo u Poskokovoj Dragi', radnju kojega je pisac smjestio u ruralnu sredinu, 'Veličanstveni Poskokovi' većim su dijelom smješteni u urbanu zagrebačku sredinu a, unatoč očitim poveznicama u naslovu, nije riječ o nastavku popularne prethodnice po kojoj je u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh Krešimir Dolenčić režirao jednako uspješnu istoimenu predstavu.

Roman je objavljen u izdanju nakladnika Hena Com a u njemu Tomić potkupljive, lažljive, pokvarene, kriminalno i mafijaški organizirane Poskokove oživljava u obliku najbogatijeg čovjeka u zemlji, Tomislava Poskoka i njegovog sina Zdeslava.

Autor koji u svojim romanima humor gradi 'iz blesavosti, naivnosti i bezazlenosti svojih junaka' dugo je bio nezadovoljan jer to nije mogao biti humoristički roman kakve inače piše.

'No, pišući ga naprosto sam shvatio kako je riječ o 'nekoj drugoj vrsti priče', s temom kojom sam zagazio u žanr trilera, a taj triler je onda 'pojeo' humor', otkrio je Tomić na predstavljanju u zagrebačkoj Kući za ljude i umjetnost Laubi

Humor je zato nastojao provući kroz svoje komentare i opise, dok same junake nije učinio smiješnima.

Tomislav Poskok najbogatiji je čovjek u zemlji, čije se prezime koči iznad ulaza stotina dućana, vlasnik je mljekara, mesnica, klaonica, punionica vode i beskrajnih hektara poljoprivrednih dobara. Tomić ga prikazuje kao čovjeka umreženog s najvišim političkim, crkvenim i gospodarskim instancama u državi u čvrstu mrežu korupcije i kriminala.

U opisu svojih likova svakako je želio izbjeći "zapadanje u predrasudu da je siromaštvo plemenito a bogatstvo ljudski bezvrijedno", istaknuo je pisac. 'Nikako nisam želio svoje junake prikazati plošnima, trudio sam se pronaći neko zrno ljudskosti u njima, saznati što ih pokreće, što ih je učinilo takvima kakvi jesu. Također, ne mislim da bogat čovjek nužno mora biti sretan, i zato moji junaci nisu sretni', dodao je.

O toj se temi odlučio pisati 'jer sam naprosto shvatio da je došlo vrijeme za takav roman'. 'To je prvi roman u kojemu sam se uhvatio nečega čime se godinama već bavim u novinama, on je zapravo proizašao iz mojeg novinarskog iskustva', pojasnio je Tomić.

Razvijajući svoju priču uzimao je komadiće stvarnosti i 'slagao ih u neku svoju priču', no pritom nije imao namjeru aludirati ni na koju određenu poznatu osobu. 'Iz svega toga nastala je jako široka slika pa ne mislim da bi se itko trebao prepoznati', kazao je.

Naslov je parafraza naslova filma Orsona Wellsa 'Veličanstveni Ambersonovi', a završetak je unatoč svemu sretan 'jer ja sam ipak jedan žanrovski, šund pisac koji voli sretne završetke', poručio je.

O romanu je na odlično posjećenom predstavljanju govorila i urednica Marina Vujčić, koja je kazala kako je to 'priča puna neočekivanih obrata začinjena dozom romantike' pisana na Tomićev jedinstven i osebujan način.

Autor brojnih romana, zbirki priča, uknjiženih kolumna, kazališnih drama i feljtona, Tomić (1970.) je od svojeg proznog prvijenca 'Što je muškarac bez brkova' (2000.) svoju prepoznatljivost izgradio na humoru. Po romanu je 2005. Hrvoje Hribar snimio istoimeni film, a po njegovu sljedećem romanu, 'Ništa nas ne smije iznenaditi' (2003.), Rajko Grlić je 2006. snimio film 'Karaula'

Napisao je još romane 'Ljubav, struja, voda i telefon' (2005.) i 'Čudo u Poskokovoj Dragi' (2009.). Objavio je i zbirke priča 'Zaboravio sam gdje sam parkirao' (1997., 2001.) i 'Veliki šoping' (2004.), knjigu drama 'Krovna udruga i druge drame' (s Ivicom Ivaniševićem, 2005.), knjige feljtona i kolumni 'Smotra folklora' (2001.), 'Klasa optimist' (2004.), 'Građanin pokorni' (2006.), 'Dečko koji obećava' (2009.) i 'Nisam pametan' (2010.).

Zajedno s Ivicom Ivaniševićem napisao je scenarij za film 'Posljednja volja', a s Rajkom Grlićem za 'Neka ostane među nama'. Sudjelovao je, u suradnji s Renatom Baretićem i Ivicom Ivaniševićem, u pisanju scenarija za TV seriju 'Novo doba'. Radi kao novinar u Jutarnjem listu.