Nije uopće jasno zašto se serija zove 'Anatomija jednog skandala'. Niti objašnjava od čega je skandal izgrađen niti je doista riječ o skandalu - barem ga serija tako ne tretira. Vrludajući između potrebe da progovori nešto o nonšalanciji kojom moćni muškarci preskaču ženin pristanak u seksu i o pretpostavci da ako si privilegiran, nema toga što ne možeš dobiti - serija se petlja u blesave preokrete, čudnovate nadrealne stilske poteze i vrlo glupe zaključke. Uz to još nije ni najmanje zanimljiva ni intrigantna, iako joj tema i naslov sugeriraju da jest.
Nije da sam ikad Netflix smatrala servisom na kojem obitava samo ludo pametna televizijska fikcija, ali ovo što se u zadnje vrijeme na toj platformi nudi kao d grejtest hitz takve je kvalitete da poželim isključiti streaming i posvetiti se plemenitim prime time sadržajima domaćih televizija. Ono nešto gdje ljudi jedu žohare, gdje se dva tima bore do krvi za kilu krumpira i gdje se debele bičuje dok ne izgube dvajst deka. Mislim, barem me nitko ne bi uvjeravao da je to što gledam vrhunac produkcije u svemiru i šire.
vezane vijesti
Evo, recimo, najnoviji Netflixov hit mjeseca - 'Anatomija jednog skandala'. Na papiru se čini da ima sve. U glavnim su ulogama Sienna Miller, glumica koja je svoju blistavu karijeru započela slikanjem za Pirellijev kalendar (i to se vidi), Michelle Dockery, koju svi još zovu Lady Mary zbog uloge u 'Downton Abbeyju' i Rupert Friend, kojeg znamo iz Homelanda i još nekih filmova/serija. Tema je isto sva vražja i hot-hot-hot - što se događa kada ugledni član parlamenta i ministar bude optužen za silovanje svoje bivše ljubavnice i zaposlenice (sudeći po seriji - sve same gluposti), a uza sve to ima i puno lijepih kadrova Londona, Houses of Parliament i truć-bla. Pri čemu prevladava 'truć-bla'. I scene u sudnici, pri čemu su najzanimljivije perike, za koje ni Bog Isus više ne zna zašto se i dalje nose na britanskim sudovima, ali na stranu sad to.
Uglavnom, ta serija i njezin prominentni plasman na Netflixu jedna su od najbezveznijih navlakuša još od 'Emily u Parizu', s tim da s Emily barem nitko nije pokušavao reći da se bavi važnim temama kao što je silovanje, metoo i privilegija. Ovdje su svi kakti silno pametni, a izvedba je takva da Emily i Pariz djeluju ko Heidegger.
Priču sam vam gore već skoro cijelu rekla. Neki lik koji je, kao, užasno bitan torijevski zastupnik u britanskom parlamentu pa još k tome i ministar koji priprema novi zakon o useljenicima, neobično tolerantan za konzervativnu stranku - biva otpužen za silovanje. Zapravo, prvo u javnost izađe to da je švaler'so s mladom zaposlenicom u svojem uredu pa je to onda bed jer je ženit čo'ek i moralna vertikala, a onda još povrh svega mala ispali da ju je, tjedan dana nakon što je prekinuo s njom, protiv njezine volje poševio u liftu zgrade Parlamenta.
E, sad. Da se razumijemo, tu su barem dvije ozbiljne teme s kojima se nije za sprdat i ja to ne bih činila da oni koji su radili seriju nisu učinili sve da od te dvije teme učine sprdačinu. Igrom slučaja, jedan od njih je David E. Kelley, koji je s godinama očito skliznuo preko granice trasha na kojoj je oduvijek plesao, a druga od njih je Melissa James Gibson, koja je, što se nas u Hrvatskoj tiče, pisala neke epizode 'Amerikanaca' i ne znamo je ni po čemu drugome pa nemamo dovoljno informacija za prosuđivanje događaju li joj se i inače ovakvi kiksevi. Dvije teme koje uopće nisu za sprdnju, ali su ih takvima autori prikazali jesu: a) granica između 'strasti' i prekoračenja pristanka u seksu i b) privilegija i moć kao temelj za to da možeš što hoćeš, da ti svi sve daju i bez pitanja i da nikada ni za kakvo uzimanje ne snosiš posljedice.
Glavnom liku u 'Anatomiji jednog skandala' - ministru i zastupniku Jamesu Whitehouseu (Rupert Friend) ni jedan ni drugi koncept nisu jasni. Prvo i prvo, nikako ne kuži ZAŠTO bi uopće za seks morao pitati kad je zgodan, moćan, karizmatičan i žena na koju se navalio u liftu ionako pati zato što je prije tjedan dana prekinuo vezu s njom. Nije mu to bilo jasno ni u prošlosti, kada je bio bogat, mlad i zgodan pripadnik oxfordskog bratstva Libertinci, koje si je također dopuštalo svakojake spačke, a čije se pokrivanje i prikrivanje proteže i do današnjih dana. Od te dvije pretpostavke dala se snimiti odlična drama i Britanci su ih u prošlosti znali snimati - baš iz takvih premisa, suludog osjećaja povlaštenosti i da je svijet tvoja igračka, pa i grijeha iz prošlosti koji te na posljetku dođu ujesti za gluteus maximus.
No to nije ova serija. Ova serija ne zna bi li se isfurala kao 'The Undoing' (s tim da Sienna Miller nosi više-manje jedan te isti drap kamelhaar kaput pa je već u startu inferiorna Nicole Kidman), je li na nju previše utjecala špica 'Stjuardese' pa joj likovi ničim izazvani odjednom padaju pet katova nizbrdo kao Kaley Cuoco, silno bi naslovom htjela podsjećati na 'Vrlo engleski skandal', iako nije ni skandal ni engleska ni vrlo, najviše zbog toga što joj do talenta razmjera Russella T. Daviesa nedostaje... pa, ovaj - talent, a priča - pogotovo rasplet - toliko su joj glupi da nijednu od njezinih tema ne mogu shvatiti ozbiljno. Još je uza sve to i suviše rastegnuta, iako je riječ o mini-seriji pa je sasvim prikladno zaključiti da je šest epizoda ove serije - šest epizoda previše.
