To je spomenički kompleks sa svjetionikom, reljefom i spomen-kosturnicom neznanom pomorcu koji je otvoren 10. rujna 1958. na Dan mornarice tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice (JRM). Taj kompleks podignut u čast svih naših palih pomoraca na uzvisini Katlinića brig između luke i plaže Bačvice zaštićen je kao spomenik kulture. U spomen-kosturnici smješteni su ostaci nepoznatog antifašističkog borca pomorca iz Dalmacije koji su ekshumirani na groblju u Visu.

Danas smo obišli lokaciju na kojoj je završena obnova nakon točno tri mjeseca radova i sutra na Dan sv. Nikole, zaštitnika pomoraca kompleks će biti svečano otvoren. Uz svjetionik je od naslaga smeća, vegetacije i grafita očišćen i okoliš predivnog reljefa kojeg je za kompleks izradio splitski kipar, Meštrovićev učenik, a kasnije i suradnik Andrija Krstulović. Autor projekta bio je arhitekt Ivan Carić. Sada taj nekada zapušteni kompleks izgleda puno bolje i to je mjesto pravog mediteranskog ugođaja na kojem su se Splićani inače rado šetali i uživali u predivnom pogledu na akvatorij ispred Gradske luke.

Plato Katalinića brig smješten je na visini 14 metara nad morem i svjetionik visok 34 metra uz zvonik sv. Duje dominantna je vertikala na morskoj vizuri Splita. Objekt je toranj armirano betonske konstrukcije i pravokutnog tlocrta. Sa šire zapadne i istočne strane u sklopu obnove izmijenjeno je svih 5.860 staklenih prizmi po kojima je građevina prepoznatljiva.

Podsjetimo, ovaj antifašistički spomenik topovskim hicima s razarača Split oštetili su pripadnici JRM 1991. za vrijeme blokade grada. Tako je taj kompleks podijelio sudbinu sličnih antifašističkih spomenika na prostorima bivše Jugoslavije koje su temeljito uništavale sve strane u sukobu devedesetih godina podjednako.

Bez obzira na to tko će ga sutra uz gradonačelnika otvarati i blagoslivljati, važna je činjenica da je obnovljen jedan značajan antifašistički spomenik zbog svih onih koji zaboravljaju ili se prave da ne znaju pravi karakter sukoba u Drugom svjetskom ratu. Za one koji su zaboravili, nije nam teško ponoviti, poraženi fašizam borio se za svoju doktrinu da nismo svi isti (pa ni pred Bogom), a antifašisti su branili ideju da smo ipak svi isti.

Krvavi rat i sukob u kojem je teško ostati neokaljan i činjenica da zaista pobjednici pišu povijest ne mijenja znatno suštinu sukoba fašizma i antifašizma i ovu bitnu polazišnu točku da smo ipak svi isti, bez obzira na naciju, vjeru ili rasu.

Toliko o antifašizmu, o svastici, 'ušatom' U ili petokraci. A koliko je tek relativiziranje i slavljenje fašizma ili ustaštva neutemeljeno u Dalmaciji koju je Ante Pavelić ne trepnuvši prepustio talijanskim fašistima 1941. godine, nije potrebno ponavljati.