'Imali smo namjeru okupirati cijeli grad radovima, ali uspjeli smo okupirati samo općinu', kazao je na otvaranju dubrovački umjetnik i jedan od organizatora festivala, Slaven Tolj.

Publiku je u dvorištu palače Bizanti dočekala dubrovačka zastava Libertas, rad Marijane Vukić – sloboda simbolizirana u funtama, eurima i dolarima; simbolični prikaz rasprodaje grada, njegove povijesti, tradicije i kulture, svega čime se Dubrovnik stoljećima ponosio. Iza nje se čuo smijeh koji je odjekivao palačom, sedamnaestominutna audioinstalicija Ivone Vlašić 'Bez naziva' koja predstavlja jedan od najjednostavnijih načina da se pobjegne od stvarnosti.

Gradom, na raznim podlogama, izlijepljeni su plakati 'I nakon svega niknut će cvijeće', Ivane Dražić-Selmani, intimni zapis iz vremena rata, koji simbolički kroz izrezane cvjetove predstavlja 'ruže' od raspuknutih granata; Stjepan Grbić je kroz rad 'Triptih' prikazao vojničku uniformu u kojoj se Tolj borio 1991. godine, odjeću u kojoj je održao performans Patriot 2007. i svakodnevnu garderobu u kojoj provodi vrijeme.

Grupa ABS postavila je dvije slike uniformi crnogorske i hrvatske vojske, Maja Marković je prikazala rad 'Smetnje', Marko Ercegović izložio je fotografije pod nazivom 'Lijep pozdrav', a na nekoliko mjesta, od kojih je jedan zid palate Beskuća, prikazani su videoradovi Luke Piplice, Marija Cvjetkovića i Ane Požar-Piplice. Izloženi su i radovi Marije Grazio 'Maja', Ben Cainov '2011 -2081', Ivane Pegan Baće 'Dubrovnik 26. 9. 2011'. Publika je mogla vidjeti radove Borisa Cvitanovića i Tine Gverović.

Djeca iz glumačke škole Petra Pejakovića u prostoru Palate, poredana u krug, recitirala su poeziju Milana Milišića, dubrovačkog književnika koji je bio prva žrtva napada JNA i crnogorskih dobrovoljaca na grad 1991. godine. Time je na simboličan način kotorska mladež podsjetila na rad jednog od najvećih pjesnika bivše Jugoslavije i, istovremeno, upozorila na ludilo koje se dogodilo ne tako davno na ovim prostorima, zbog čega je komunikacija između dva grada koja veže zajednička prošlost otežana.

Za kraj, na terasi jednog od lokala na televiziji su se vrtjele snimke rušenja Dubrovnika dok je Igor Knezović sjedio za stolom i prikazivao kako, kroz najobičnije svakodnevne aktivnosti, rat u plamenu sve guta.

Festival Kenova? na ovaj način je kotorskoj publici predstavio presjek suvremene dubrovačke umjetničke scene, ali i kroz zbližavanje umjetnika ova dva grada podsjetio na 20 godina od početka napada na Dubrovnik.

Ideja festivala Kenova? bila je podsjetiti mlađe generacije koje su geografski blizu, u dva grada koji dijele zajedničku prošlost i budućnost na pronalaženje zajedničkog jezika i potaknuti druženje mimo institucionalnih okvira.

Ove godine festival je simboličnog karaktera i trajao je samo jedan dan. Od sljedeće godine, festival će trajati četiri dana i bit će rotacionog karaktera - u svibnju će se kotorska umjetnička scena predstaviti u Dubrovniku, a u listopadu Dubrovčani ponovno dolaze u Kotor.