Budući da su djela pjesnika, dramatika, prevoditelja, esejista i nadrealista Radovana Ivšića, rođenog 1921. u Zagrebu, zabranjivana tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon njega, 1954. godine, na poziv Andrea Bretona, odlazi u Pariz, gdje sudjeluje u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta.

Prevodeći mnoga klasična i suvremena djela francuske literature na hrvatski jezik Ivšić je postao jednom od najvažnijih spona hrvatske i francuske kulture. Od samog dolaska u Pariz ravnopravno je sudjelovao u nadrealističkom pokretu, privatno i profesionalno surađujući s Peretom, Bretonom, Miroom, Benoitom.

Ivšićeva djela, od Dahe (1941.), Kralja Gordogana (1943.), Kapetana Olivera (1944.) i Vodnika pobjednika (1944.) do drama Akvarij (1956.) te Aiaxaia ili Moći reći (1980.), uklanjala su sva ideološka rješenja, stoji u njegovoj biografiji na stranicama "Matice hrvatske", koja mu je objavljivala knjige.

Nakon dvadeset godina prešućivanja, u Zagrebu mu se 1974. objavljuje izbor starih pjesama "Crno", nakon toga i zbirka članaka i intervjua U nepovrat (1990.) te knjiga drama Teatar (1998.).

Posebno su vrijedne danas raritetne umjetničke publikacije i knjige u kojima likovna djela Miroa i Toyena prate Ivšićevu poeziju.

O ugrađenosti Ivšićeva opusa u francusku kulturu i parišku sredinu svjedoče zapisi o njegovu sudjelovanju na mnogim izložbama, manifestima i prosvjedima, te tri knjige sabranih djela (Poemes, Theatre i Cascades).

Posljednji ispraćaj Radovana Ivšića bit će 31. prosinca u Parizu u najužemu obiteljskom krugu.