Nakon što je satira 'Uspjeh preko noći' Davida Mameta, jednog od najvećih američkih dramskih autora, scenarista i općenito hitmejker današnjice ('Poštar uvijek zvoni dvaput', 'Nedodirljivi', 'Hanibal'), osvojila Broadway, na kojem su je u praizvedbi 1988. godine igrali Joe Mantegna, Ron Silver i Madonna, te London i druge svjetske centre, priča o dvojici prijatelja u brutalnom filmskom biznisu konačno je uprizorena i u Hrvatskoj.

U satiri 'Uspjeh preko noći' David Mamet, inače ovjenčanom Pulitzerom i Zlatnim lavom, donosi priču o 'holivudskoj kaljuži' i njezinim protagonistima koji su zbog uspjeha, novca, slave i moći spremni zaboraviti i žrtvovati prijateljske i emocionalne veze, moralne skrupule i istinske vrijednosti. Istodobno, to je priča o usponu i beskrupuloznim odnosima u svijetu filmske industrije, o koristima i gubicima koje donosi trka za uspjehom i novcem, o pohlepi i moralnom padu, o gubljenju sebe na putu k uspjehu i potrazi za novim smislom i davno izgubljenom dobrotom u sebi i drugima. Mamet je vješto i spretno, raskošnim rječnikom te pametnim i pronicljivim zapletom, isprepleo sudbine tri lika – dva producenta te privremene tajnice, i kroz sočnu satiru iz svijeta filma demontirao sveopću opsesiju uspjehom i novcem.

Tu slojevitu dramu preveo je još prije desetak godina Ivan Goran Vitez, ujedno dramaturg predstave, 'osvježivši' original sočnim balkanskim psovkama, tako da priča, u originalu smještena u Hollywoodu, postaje prijemčiva i hrvatskim gledateljima. Međutim, to nikako ne znači da su samo psovke ono što Mametov tekst čini bliskim hrvatskoj situaciji. Prepoznajemo se u trci za poslovima i zarađivanjem, što je vidljivo na gotovo svim područjima života u Hrvatskoj u kojoj već 15-ak godina vlada diktatura profita i kapitala, što neumoljivo dovodi do praznine, usamljenosti i samoće. Zato tema predstave 'Uspjeh preko noći' govori i o nama.

U središtu su dvojica dugogodišnjih prijatelja, uspješni producent Bobby Gould i manje uspješni Charlie Fox, koji spletom okolnosti namjeravaju snimiti hit film – komercijalnu mušku, zatvorsku priču, punu nasilja, krvi i osvete, što publika navodno voli, te se tako obogatiti i postići veliki uspjeh. Kad je scenarij za to komercijalno filmsko smeće trebao biti odobren, u priču se umiješa privremena tajnica Karen te inzistiranjem na puno ozbiljnijem i zahtjevnijem scenariju o katastrofi koju izaziva radijacija pokuša sve izokrenuti u svoju korist.

Osim u odličnom i aktualnom tekstu, gledatelji su mogli uživati u glumačkoj suigri troje vrsnih glumaca, a nenametljivo ih je usmjeravala redateljica Saša Broz. Smjestivši glumce u okruženje filmske kancelarije, s pogledom na šumu nebodera u pozadini, rad scenografa Miljenka Sekulića, dopustila im je da prvenstveno glumačkom energijom i verbalnim bogatstvom, emocijama, tijelom i pokretima interpretiraju svoje provokativne likove.

Vladimir Posavec-Tušek iznimno je uvjerljiv u interpretaciji Bobbyja Goulda, uspješnog producenta koji savršeno pliva u okrutnim holivudskim igrama. Nedavno smo ga gledali kao dr. Altmanna u 'Gospodi Glembajevima' na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Exitovim 'Konstelacijama', gdje je iskazao svu raskoš svog talenta. To je potvrdio i u ovoj predstavi te lik Bobbyja nije gradio samo tekstom, nego i pogledima, pokretima i gestama, tako da su gledatelji mogli u potpunosti uvidjeti mehanizme koji pokreću ljude u potrazi za uspjehom i novcem. Njegov Bobby je ležeran, nonšalantan, svjestan svoje moći i pozicije, pomalo beskrupulozan i moralno upitan. Istodobno je prazan, pogubljen u samoći i u potrazi za smislom u životu, koji nije pronašao u uspjehu i novcu.

Franjo Kuhar, inače dramski prvak HNK, kao Charlie Fox utjelovljuje tisuće onih koji sanjaju o uspjehu i bogatstvu preko noći, makar za to morali žrtvovati sve u što vjeruju. Njegov Charlie je dramatičan, strastven, nervozan, bučan, na trenutke dirljiv u svojoj težnji da postane bogat i uspješan, a ponekad i iritantan zbog pretjeranog gnjeva i histerije koju unosi u lik, tako da djelomično gubi uvjerljivost. Da malo stiša tu erupciju gnjeva, bio bi odličan.

Lana Gojak je vrlo dobro utjelovila lik privremene tajnice Karen, naizgled neiskusne naivke, a zapravo proračunate žene koja dobro zna što hoće - uspjeh i posao na filmu - te kako situaciju preokrenuti u svoju korist. Njezina Karen je na početku zbunjena, što izražava skromnim držanjem i nenalaženjem riječi, a zatim se pretvara u malu zvijer koja strastvenom erupcijom riječi i gađanjem najranjivijih točaka kod Bobbyja postiže svoj cilj. No treba reći i to da je lik Karen kod Mameta na neki način stereotip jer prikazuje ulogu i funkciju tajnice, ma gdje ona radila, kao ženu spremnu na sve, dakle kao neko lukavo zlo (ili je to vrhunska emancipiranost?), da čak i preko kreveta osvoji svoj olimp.

'Uspjeh preko noći' je dinamična, žustra, napeta, gotovo dvosatna predstava u kojoj troje glumaca u okruženju kancelarije rastvaraju priču o današnjim moćnicima filma, a u našim uvjetima prvenstveno politike, koji su spremni u ime Boga novca, dakle svoje zarade, podcjenjivati i zaglupljivati ljude, te tako bez ikakvih reperkusija omalovažavati njihovu inteligenciju i njihove potrebe.