Komedija 'Sirena i Viktorija' Teatra Rugantino, koja je u režiji mladog Filipa Grinvalda premijerno izvedena u nedjelju navečer u maloj dvorani Vatroslav Lisinski, donijela je duhovitu i pitku, ali nimalo banalnu priču o troje nesretnih ljudi koji se na različite načine bore za egzistenciju u surovim uvjetima posttranzije, a zapravo tragaju za ljubavlju.
Teatar Rugantino je za svoju ovogodišnju premijeru odabrao suvremenu i u Hrvatskoj neizvođenu komediju 'Sirena i Viktorija' Aleksandra Galina, jednog od vodećih ruskih dramatičara, scenarista, kazališnih i filmskih redatelja, u kojoj se taj suvremeni ruski autor bavi neizvjesnim sudbinama troje ljudi u vrijeme posttranzicije. Predstava počinje kao klasična komedija zabune, temeljena na nesporazumima, a zatim prerasta u komičnu melodramu u kojoj u popunosti dolazi do izražaja Galinov duhovit i vješto napisan ali nimalo plošan tekst. On je na trenutke opor i brutalno realan, primjerice, kad Sirena iznosi zapažanja o muškarcima, a na trenutke poetičan i misaon, posebice u scenama u kojima Konstatin govori o ljepoti i vječnosti zvijezda, čime nas Galin zapravo upućuje da problematičnu, materijalističku zbilju sagledamo iz druge perspektive gdje možemo uočiti i ono što nam je do tada bilo nevidljivo.
vezane vijesti
Predstavu je režirao mladi beogradski redatelj Filip Grinvald, dobitnik nagrade za najboljeg mladog redatelja na 48. Internacionalnom kazališnom festivalu MESS u Sarajevu za režiju predstave 'Staza divljači' Franza Xavera Kroetza. On je naglasak stavio na glumačke interpretacije i glumačku suigru, te zatim na ukusno dizajniranoj, jednostavnoj sceni Dinke Jeričević (raskošni krevet, stolić s hranom) i uz sjajne kostime Mirjane Zagorec oživio pomalo sumanuti svijet borbe za egzistenciju i ljubav u uvjetima postranzicijskog kaosa i moralnog sloma.
Predstava ni u jednom trenutku ne podilazi publici i ne gubi se u banalnostima, a za to su najzaslužniji, uz Galinov tekst, jak i uvjerljiv glumački trio - Gordana Gadžić, Dubravka Ostojić i Mladen Vasary, koji odlično utjelovljuju svoje likove: financijski debelo potkoženu i poluobrazovanu Sirena, koja život provodi u alkoholnoj izmaglici, te osiromašene znanstvenike Viktorija i Konstantina, koji su zbog opstanka i egzistencije primorani davati instrukcije, odnosno šišati pse.
Priča je jednostavna i temelji se na nizu komičnih nesporazuma: vječno pripita Sirena odlučuje svojoj razvedenoj prijateljici i učiteljici engleskog jezika Viktoriji priuštiti malo radosti u životu i preko oglasa joj naručuje 'pastuha koji ispunjava sve seksualne fantazije'.
No zabunom bira pogrešan broj i umjesto očekivanog predatora u stan joj stiže komičan i nimalo privlačan znanstvenik, koji preživljava šišajući foksterijere. Nakon što su u tom čudnom susretu naši junaci premostili predrasude, socijalne razlike i nepovjerenje te otkrili intimne karte među njima se na kraju stvara neobično zajedništvo što nama ukazuje na važnost ljudskosti i običnih, malih stvari. No ispod te naoko jednostavne narativne strukture i komičnog zapleta pojavljuju se vrlo aktualne teme posttranzicijskog društva, kojima Galin, kao i cijela ekipa, pristupaju kroz humor, ismijavajući nove junake i novi vrijednosni sustav tog novog društva.
Primjerice, bogaćenje dojučerašnjih bezveznjaka, (ne)vrednovanje znanstvenog i intelektualnog rada, preživljavanje školovanih ljudi u novonastalim uvjetima i možda najvažnija i vječno prisutna tema - potraga za ljubavlju, koja je svojstvena svima, bez obzira na društvo, status i račun u banci. Dakle, teme s kojima se i mi u Hrvatskoj sudaramo i koje nismo riješili, te se zbog toga možemo s njima s lakoćom poistovjetiti.
Gordana Gadžić je izvrsno utjelovila lik Sirene, vječno pripite poduzetnice koja se obogatila biznisom s nekretninama. Ona vrlo pragmatično doživljava život i za nju odnosi između žena i muškaraca nemaju nikakvih tajni. Njezina Sirena je zabavna i duhovita u tragičnoj, moralno upitnoj i pomalo razvratnoj potrazi za 'pastuhom koji ostvaruje sve skrivene (seksualne) fantazije', a istodobno je tragična u svojoj komičnoj potrazi za ljubavlju. Gordana Gadžić, dobitnica Zlatne arene u Puli, koju smo do sada doživljavali uglavnom kao dramsku umjetnicu, ulogom Sirene iskazala se kao vrsna komičarka.
U ulozi njezine smjerne i sputane profesorice engleskog jezika pojavljuje se Dubravka Ostojić, čiji je lik Viktorije, razvedene doktorice filoloških znanosti, pandan Sireni i njezinom raskošnom i skupom životu. Dok Sirena simbolizira predstavnicu nove 'klase' tranzicijskih, slaboobrazovanih bogataša i život u raskoši, Viktorija reprezentira onu vojsku naivnih i poštenih intelektualaca, koji se nisu snašli u svijetu novih društvenih vrijednosti. No i u njoj tinja strast i životna sila, i ona i dalje, usprkos činjenici 'da nije vrijeme za znanost' i da ju ostavio muž zbog mlađe, vjeruju u etičnost i poštenje. Viktorija Dubravke Ostojić je na neki način i žrtva, ali i savjest tog društva.
Taj ženski duo zatvara sjajni Mladen Vasary, koji je odlično interpretirao zatvorenog, uštogljenog i pomalo komičnog svjetski priznatog astronoma. Vasary u liku tog luckastog i smiješnog, a istodobno razočaranog zanesenjeka i idealista zorno oslikava sve one ponižene i obezvrijeđene akademske građanine (kojih ima i u Hrvatskoj), koji su preko noći pali na prosjački štap i koji zbog nesnalaženja u tranzicijskom društvu životare na rubu egzistencije. Ili zarađuju šišajući fokstereijere.
Sve u svemu, komedija 'Sirena i Vikorija' je topla, pitka, duhovita i zabavna predstava, možda malo predugačka u drugom dijelu, koja nas nasmijava i na neki način vraća nama samima, pokazujući nam da je glupo bježati od potreba za ljubavlju i pripadanjem.
