U društvu koje neprestano propituje 'što je s djecom' – jesu li preambiciozna, apatična, empatična, agresivna – obrazovni sustav rijetko se mijenja u skladu s realnošću u kojoj ta djeca odrastaju. Stres, dosada i nerijetko osjećaj izoliranosti obilježavaju školski ambijent mnogih učenika, no unatoč neprestanim raspravama o mladima, sustav u kojem se odgajaju ostaje gotovo nepromijenjen: arhaičan, neprilagođen vremenu i kontekstu u kojem živimo. U takvom okruženju popularna kultura mogla bi postati važan saveznik, ne samo kao sredstvo za lakše usvajanje gradiva, već i kao motivacijski alat. Zamislimo školu u kojoj se s veseljem dolazi na nastavu jer učenici znaju da će tog dana gledati film!

Upravo u tom kontekstu treba čitati vijest da je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) predstavio prijedlog novog kurikuluma koji predviđa uvođenje filmskog obrazovanja na svim obrazovnim razinama – od vrtića do sveučilišta. Riječ je o prvom ozbiljnom koraku prema sustavnom uključivanju popularne kulture u škole, i to ne kao zabavnog sadržaja 'sa strane', već kao ravnopravnog edukacijskog alata. Film, kao medij koji prirodno spaja znanje, emociju i kritičko promišljanje, mogao bi postati most između nastavnih sadržaja i svakodnevice učenika. Tamo gdje tradicionalne metode često zakažu filmski kadar može otvoriti prostor za razumijevanje, identifikaciju i pamćenje, ne samo informacija, nego i vrijednosti.

Dugoročna korist za domaću kinematografiju

Prema riječima ravnatelja HAVC-a Christophera Petera Marcicha, prijedlog kurikuluma temelji se na rezultatima nacionalnog istraživanja koje je ukazalo na jasnu potrebu za integracijom filmske umjetnosti u obrazovni sustav.

'Krajnji je cilj uvesti edukaciju o filmskoj pismenosti na svim razinama – od predškolskih ustanova do visokoškolskih institucija', kazao je Marcich za tportal. 'U istraživanju koje smo proveli sudjelovali su učenici osnovnih i srednjih škola te odgojno-obrazovni djelatnici. Rezultati jasno pokazuju da postoji potreba za obogaćivanjem kurikuluma filmskom umjetnošću da bi učenici stekli kompetencije za djelovanje u medijskom svijetu i razvijali kritičko mišljenje.'

Jačanje filmske pismenosti, dodaje Marcich, ima dugoročne koristi za razvoj hrvatske kinematografije i publike, a istovremeno povećava interes za domaća filmska ostvarenja. 'Popularna kultura već bi trebala biti dio nastave – predviđena je, ali nije jasno definirano kako je uvesti', napomenuo je. Prijedlog su izradili članovi Ekspertne grupe koju čine ugledni filmski i medijski stručnjaci Nikica Gilić, Dejan Durić, Marina Gabelica, Jelena Modrić, Ana Đorđić, Krunoslav Lučić, Dubravka Kalinić Lebinec i Marina Zlatarić, a uskoro će biti dostupan javnosti na mrežnoj stranici filmskapismenost.hr.

Već je u kurikulu, ali bez jasnog smjera

Ilija Barišić, profesor hrvatskog jezika i književnosti u III. zagrebačkoj gimnaziji i voditelj Filmske nastave, navodi da je popularna kultura već sadržana u važećem kurikulumu Hrvatskoga jezika, kroz predmetno područje 'Kultura i mediji', posebno u ishodima u osnovnoj školi, od petog do osmog razreda, dok je u srednjoj školi nešto manje propisana kurikulumom, a njezini su sadržaji neodređeno dodani uz ishode vezane uz medije i medijsku pismenost.

'To što su ishodi vezani uz popularnu kulturu u velikoj mjeri neodređeni s jedne strane ostavlja prostor za autonomiju nastavnika i mogućnost da se takvi sadržaji uključe na različite načine i unutar različitih tema. S druge strane, ostaje nejasno kako to konkretno provesti u praksi i vjerujem da upravo zato mnogi profesori Hrvatskog jezika izbjegavaju popularnokulturne sadržaje u svojoj nastavi', kaže Barišić. Novi se kurikulum za Hrvatski jezik u srednjim strukovnim školama, ističe, postavlja nešto konkretnije, tražeći da se književna djela sustavno povezuju s onima iz pop kulture.

'Ostavljen je velik prostor za autonomno tumačenje profesora kako to provesti i u kojoj mjeri. U novom udžbeniku, koji moj tim priprema za program strukovnih škola, posvećujemo veliku pažnju popularnoj kulturi, popularnim pjesmama, filmovima, stripovima, tako da i nastavnici i učenici budu usmjereni na konkretne sadržaje, a ne prepušteni sami sebi', pojašnjava Barišić. 'Novi predloženi kurikulum filmskog obrazovanja koji predlaže HAVC daje još jednu mogućnost više: da se filmska edukacija metodički sustavno obradi u školama, na kritičkoj, kulturnoj i kreativnoj razini.'

Odgajanje ljudi budućnosti

Uvjeren je da bi ovakav pristup učenicima bio ne samo koristan i motivirajući, već i zabavan. 'Preko sadržaja popularne kulture lakše ih je zainteresirati za druge nastavne teme, lakše se uključuju u teme koje su u popularnoj kulturi obrađene na pristupačniji, zanimljiviji i pitkiji način, koji im je generacijski bliži', pojašnjava.

Christian Jean-Michael Jalžečić, redatelj i dramski pedagog s nezavisne scene te voditelj Dramskog učilišta Divan Teatra, smatra da bi, uz film, kazališna umjetnost trebala imati svoje mjesto u školskom sustavu. 'Kazališna se umjetnost u nastavi najčešće marginalizira ili svodi na usputni sadržaj unutar nastave Hrvatskog jezika, što je nedovoljno', govori Jalžečić. 'Kazalište nije samo književnost na sceni, već živa umjetnost koja uključuje tijelo, glas, emociju, kolektivni rad, introspekciju i komunikaciju s publikom. Djeca kroz kazalište ne uče samo o dramskim tekstovima, nego i o sebi, o svijetu i o drugima. Kazalište potiče empatiju, razvija kritičko mišljenje, njeguje maštu i gradi samopouzdanje', ističe.

Uvođenjem dramskog odgoja i kazališne umjetnosti kao zasebnog predmeta već od najranije školske dobi djecu se ne bi samo obrazovalo, već istovremeno odgajalo i kao kazališnu publiku, smatra Jalžečić. 'Stvarala bi se navika i kultura odlaska u kazalište, a time i dugoročna podrška domaćoj umjetničkoj sceni.'

Učenici stječu znanja i vještine argumentacije

Barišić u svom radu s učenicima već godinama koristi filmove kao nastavna sredstva. Gledaju kratke igrane filmove, analiziraju ih i povezuju s književnim djelima ili društvenim temama, a sve unutar jednog školskog sata. 'Kada radimo komediju, gledamo Tardozzijevu 'Mucicu', izvrstan kratki humoristični film. Ne samo da se sadržaj filma može povezati sa sadržajem književnosti na žanrovskoj razini, također na satu možemo ostvariti ishode važne za osobni i socijalni razvoj, propitujući pitanja uloge medija, odgoja i pretjerane brige roditelja u suvremenom svijetu', govori.

Nedavno je počeo na satu obrađivati i nagrađivani kratki film 'Čovjek koji nije mogao šutjeti' Nebojše Slijepčevića, povezujući ga s tragedijom 'Antigona', ispitujući pritom teme osobne odgovornosti, žrtve za veće dobro i ideale u izazovnim vremenima. Dugometražne filmove, poput 'Ane Karenjine' iz 2012., učenici gledaju u sklopu projektnih zadataka, nakon čega pišu analize da bi stekli ne samo znanja o filmskoj i književnoj umjetnosti, već i vještine pisane argumentacije.

'Moraju napisati novinski komentar na temu filma, što je zadana forma u trećem razredu gimnazije. Istovremeno se upoznaju s radnjom svevremenskog klasika Lava Tolstoja, povezujući teme filma s temama ruskog realizma', napominje Barišić. Dodaje da učenici sjajno reagiraju na filmove, vole ih gledati i razgovarati o njima. 'Puno ih je lakše motivirati za takve sadržaje nego za tradicionalne lekcije.'

Važan prvi korak u smjeru kojim moramo krenuti

Jalžečić, koji kao dramski pedagog ima trinaest godina iskustva, ističe da izravno može posvjedočiti koliko djeca i mladi imaju potrebu za umjetničkim sadržajima. 'Kroz moje radionice i satove u različitim dramskim učilištima prošlo je više od tisuću polaznika i svaki od njih koji je imao barem minimalni kontinuirani doticaj s dramskim radom razvijao je ne samo glumačke, nego i komunikacijske, socijalne i analitičke vještine', kaže.

Trenutačno radi s brojnim srednjoškolcima u Dramskom učilištu Divan Teatra. 'Jasno je koliko bi upravo oni profitirali od strukturirane, pedagoški osmišljene nastave kazališne umjetnosti, ali i općenito nastave koja se bavi pop kulturom, suvremenim medijima i izražavanjem', kaže. Kazalište, ističe dalje Jalžečić, pripada svima – ne samo onima koji se njime odluče profesionalno baviti. 'Ono treba biti prisutno u školama – ne kao usputna napomena u udžbeniku, već kao punokrvna umjetnička i pedagoška praksa', smatra.

Obojica se slažu: filmski i kazališni sadržaji nisu tek dodatak nastavi, već njezin potencijalni temeljni dio. Ako škola želi biti mjesto susreta, dijaloga i razumijevanja, a ne puka institucija za prijenos znanja, tada film, kazalište i popularna kultura nisu luksuz, već nužnost. HAVC-ov kurikulum tek je prvi, ali važan korak u tom smjeru.