Na domaćoj ispostavi HBO-a u skorije su se vrijeme pojavile čak dvije serije o ruskoj carici Katarini Velikoj. Jedna je ozbiljna četverodijelna mini-serija s Helen Mirren u glavnoj ulozi, napisao ju je britanski dramatičar Nigel Williams i bavi se razdobljem u kojem je Katarina Velika preuzela prijestolje od svojeg supruga i zavladala Rusijom i spada u povijesne kostimirane drame. Ne znam kakva je, još je nisam pogledala jer zapravo uopće ne volim kostimirane drame, pogotovo kada su povijesne. Draže mi je onda gledati dokumentarce. Ima nekoliko iznimaka (od najnovijih primjera - 'Kruna'), ali generalno mi takve serije, u kojima se, po mojem mišljenju, puno previše pozornosti pridaje povijesnoj točnosti i autentičnosti - idu na živce i dosadne su mi. Ako je ikada i pogledam, to će biti zato što me za Katarinu Veliku, njezinu ličnost i sve ono što se s njezinom pričom može učiniti u televizijskoj fikciji zainteresirala jedna druga serija.

Ta druga serija Huluova je huncutarija koju scenaristički potpisuje Tony McNamara, Australac koji nam je donio krasnu komedija Yorgosa Lanthimosa, 'Miljenica'. Serija se zove 'Velika', govori o ranim danima Katarine Velike, kada je tek u Rusiju došla iz Pruske kao osiromašena, ali inteligentna, obrazovana princeza koja će se udati za ruskog cara Petra III. Osim što se bavi drugim razdobljem Katarinina života, od povijesne kostimirane drame 'Katarina Velika' razlikuje se i po tome što je 'samo povremeno istinita priča' (što piše uz naslov svake epizode), što historijsku točnost ne shvaća kao Božju zapovijed, što se u sumanutom humoru vrlo radosno koristi raznim anakronizmima i što joj je prioritet da bude zabavna, a ne točna.

U deset epizoda ove serije upoznajemo mladu Katarinu (Elle Fanning) koja dolazi na dvor Petra III (Nicholas Hoult) da bi postala njegova supruga i carica te ubrzo shvaća da joj je suprug kao car teška budaletina, da potiče zaostalost i ignoranciju u Rusiji, da nije ni do koljena svojem ocu Petru Velikom, ali da oko sebe drži hrpetinu moćnih muškaraca i žena koji ga drže na vlasti zbog toga što je darežljiv prema odanima. Nezadovoljna Katarina ubrzo pronalazi saveznike i počinje smišljati kako bi izvela državni udar i zamijenila muža na prijestolju. To se ispostavlja mnogo kompliciranijim nego što je mogla i zamisliti, a što se tiče Tonyja McNamare - i mnogo smješnije.

Lepršavom, zabavnom, brzinskom i brutalno-smiješnom tonu serije bez ikakve sumnje najviše pridonosi dvoje glavnih glumaca, gdje je Elle Fanning uloga mlade Katarine sjela kao da je bila rođena da je igra, a Nicholas Hoult kao Petar III toliko je fantastičan u ulozi razmaženog, brutalnog, ali šarmantnog blesana da već nakon prvog huzzah! postaje gledateljski miljenik. No McNamari se mora priznati da je i druge likove portretirao uverljivo, ali i zabavno - počevši od šašave princeze Elizabete koja dvorcem hoda u pratnji istreniranih leptira, pa sve do asketski komičnog arhiepiskopa Archieja. Scene poput onih u kojima se objavljuje raspored mučenja dvorjana te provođenje užasnog mučenja kao birokratske procedure ovdje su zato da bi nas podsjetile da se McNamara šali i oko najbolnijih aspekata ruske carske povijesti jer u seriji, ruku na srce, ima jezivih stvari, kao što su ubojstvo kraljevića koji nije valjda stigao ni napuniti deset godina, pa i planova da se stranim emisarima odrubi glava i napuni mesnim okruglicama.

'Velika' je, kad se sve zbroji i oduzme, serija koja o povijesnim događajima priča današnjim jezikom, ali zadržavajući zanimljive kostime i običaje iz prošlih vremena. Njezino odstupanje od povijesnih činjenica - kao, primjerice, one da Petar III uopće nije bio neodgovorni veseljak s podosta šarma - nego samo neodgovorni idiot s podosta okrutnosti - ovdje je zato da bi nam donijelo bolju priču i eventualno nas zainteresiralo da barem otvorimo stranicu Wikipedije o Katarini Velikoj i naučimo malo povijesti. A može li čovjek očekivati više od televizijske zabave?