Emisije o vinu i hrani - ali posebno o vinu - ponekad znaju biti užasno pretenciozne i kretenske. Skupe se ljudi koji vinu pridaju preveliku važnost i onda počnu lupetati gluposti o tome kako je neko vino hrabro, pomalo prkosno i ima važan povijesni utjecaj na euro-atlantske integracije ili već takve nekakve budalaštine. Pretjerujem zbog ilustracije, naravno, ali sigurno i sami znate na kakve se sadržaje odnosi takav komentar. To rijetko tko želi gledati. Osim ako je prije toga konzumirao previše te hrabrosti i euro-atlantskog prkosa pa mu je sve zabavno.

No ima i emisija o vinu i hrani koje su skroz zabavne, pa čak zanimljive i poučne, a do postizanja toga cilja postoje dva puta - ili će emisija biti zabavna, neopterećujuća i nepretenciozna, ili će se pak pozabaviti nekim interesantnim 'bočnim' fenomenima povezanim s vinom. Jako dobar primjer ovog potonjeg legendarni je serijal nastao iz filma Jonathana Nossitera, 'Mondovino', u kojem je autor istražio efekte globalizacije na proizvodnju vina u svijetu. Taj izvrstan serijal dosad je nenadmašen, pametan, duhovit i prosvjetljujući, pa bih, da me se pita, nekoj od naših televizija preporučila da ga repriziraju, unatoč tome što je star već gotovo petnaest godina.

Dokumentarna serija 'Vina svijeta', koju HTV od jučer prikazuje na svojem drugom programu, ona je druga vrsta serijala o vinu. Ima nešto poučnih i informativnih sadržaja, ali zapravo je zabavan serijal u kojem dva glumca putuju po svijetu, isprobavaju vina i uče nešto o njima. Oko njih je i ponešto stručnjaka - enologa, kuhara, poznavatelja hrane i pića - ali generalno nastupaju kao obični ljudi koji ne znaju bogznašto o vinu, pa se u svojim putešestvijama i pijuckanjima nerijetko zezaju i na svoj račun i na račun vina.

Matthewa Rhysa domaći gledatelji vjerojatno dobro poznaju iz serije 'Amerikanci', a Matthewa Goodea iz megapopularne 'Downton Abbey', a ovdje će ih vidjeti u osobnijem, razigranijem izdanju svojevrsnih 'ambasadora' prosječnih ljubitelja vina koji nemaju ni ambicije ni ekspertize da o vinu govore kao da je riječ o filozofskom ili teološkom konceptu. U prvoj su epizodi prođirali Italijom, isprobali nekoliko vina, sudjelovali u utrci kotrljanja bačava i zezali se upravo na račun onih epiteta kojima se u pretencioznim krugovima opisuju vina: inovativno, distinktivnog stila, elegantno. Osim njih, u emisiji je važnu ulogu igrao i Joe Fattorini, mnogo upućeniji vinoljubac i čovjek koji inače piše o vinu, ali to čini na doista inovativan način i s distinktivnim stilom. On je pak u prvoj epizodi obišao Južnoafričku Republiku pa istražio njihova vina, dugo godina izbjegavana zbog apartheida. Bilo je tu i govora o tome kako se vino proizvodi na raznim stranama svijeta, primjerice, u Francuskoj i Australiji i općenito, sve je bilo vrlo dinamično, zanimljivo, fora i čisti gušt za subotnju večer.

U kombinaciji s reprizom serijala Anthonyja Bourdaina, 'Upoznavanje nepoznatog', koja se emitira nakon 'Vina svijeta', a u kojoj se istražuju manje poznati dijelovi svijeta, njihova kultura i kulinarstvo - HTV je zapravo uspostavio jedan zgodan, mali gastro-enološki blok na drugom programu u ljetnoj shemi subotom navečer. Osobno mi je mnogo zanimljiviji i radije bih provela večer gledajući to nego Splitski festival na prvom programu, iako je raspored sinoć bio takav da ste zapravo mogli gledati oboje.

S tim u vezi, međutim, zapitala sam se sljedeće. Mi u Hrvatskoj isto imamo tradiciju proizvodnje vina, imamo i podosta zanimljivu gastronomsku ponudu, a imamo i zabavnih, neopterećenih ljudi koji bi se mogli pred kamerama zezati kao što to čine dva Matthewa u 'Vinima svijeta'. Možda bi se mogla snimiti i neka domaća varijanta takvog dokumentarnog serijala. Bio bi to osvježavajući predah od stoljetne tradicije dosadnih prijenosa zabavnoglabzenih festivala (koji više zbilja nisu što su nekad bili), a novaca za takve projekte, kao što ovih dana čitamo po medijima, očito ima.