Iako je Netflixova serija 'Narcos' izvrstan TV proizvod i vjerojatno jedan od najboljih dramatiziranih prikaza života, lika i djela kolumbijskog uber-narkobosa Pabla Escobara, oduvijek sam imala problema s uživanjem u njoj. Znam da su užasno nasilje, mučenje ljudi i životinja, ubojstva i krv neizbježan realitet te priče, ali osim što ih doista teško podnosim, strahovito me ljuti što se onda osobe koje su odgovorne za sva takva zvjerstva prikazuje kao slojevite ličnosti, analizira se njihov utjecaj na ovo ili ono, proučava se njihov psihoprofil, prikazuju znakovi njihove inteligencije i bla bla bla. Takvo mi je što prihvatljivo u kontekstu kriminoloških istraga, ali kada se face poput Escobara i njegovih jataka tako obrađuje u kontekstu zabave, onda mi uvijek bude muka. Netko tko je u stanju narediti odrubljivanje glava cijelim porodicama, netko tko sve svoje krvave postupke pritom još zna i racionalizirati korištenjem riječi kao što su poštovanje, ugled, lojalnost... taj netko ne zaslužuje priču u kojoj se pokušava odgovoriti na pitanje zašto je to činio.

No Netflixov je 'Narcos', koliko god na trenutke moralno relativizirao postupke Escobarova kartela prevelikim raščlanjivanjem njihovih isključivo crnih i nigdje nimalo sivih akcija - barem bio iscrpan, inteligentan i dobro snimljen, nije vrijeđao gledateljevu inteligenciju. Film 'Voleći Pabla', međutim, uza sve grijehe humaniziranja i 'realnog iscrtavanja' ljudskog bića kao što je bio Pablo Escobar, još je k tome i neizdrživo banalan, glup i dosadan.

Snimljen prema memoarima dugogodišnje Escobarov ljubavnice, Virginije Vallejo, 'Voleći Pabla, mrzeći Escobara', film je u svojim najavama i u prvim kritikama obećavao drugu perspektivu na Escobarovu krvavu karijeru. Neki su kritičari tu perspektivu nazivali sapuničarskom, što samo po sebi nije djelovalo neprivlačno. Zlikovci poput Escobara inače su vrlo plodan izvor zapleta u sapunicama pa se takav način gledanja na Escobarov život činio čak i primjerenim. No ono što smo dobili u filmu 'Voleći Pabla' nije sapuničarska perspektiva - da je tome tako, dobili bismo u njoj i dosta pikanterija i zanimljivosti iz društvenog okruženja Escobarova carstva. A nismo. Dobili smo blesav film u kojem redatelj banalizirane scene i događaje iz Escobarova života podvlači naracijom preuzetom drito iz knjige Virginije Vallejo, što onda zvuči kao da Penelope Cruz prepričava događaje na ekranu za one slabijeg vida. Escobar je dovodi na neki otok i tamo upoznava sa svojim suradnicima iz kartela, a iz voice overa čujemo: "Pablo me upoznao sa svojim suradnicima iz kartela". Ludilo, brale.

Filmu ne pomaže ni sudjelovanje zvjezdanog španjolskog glumačkog para Penelope Cruz. Osim što imamo priliku vidjeti Bardema u neobičnom tjelesnom izdanju otromboljene sirovine i osim što Cruz super nosi modne i frizerske kombinacije iz osamdesetih i devedesetih, njihov odnos filmu ne donosi baš ništa novo ni interesantno. Zanimljivo je to - film je utemeljen na memoarima čiji naslov glasi 'Voleći Pabla, mrzeći Escobara', a u filmu doista ne uspijemo saznati zašto je Virginia uopće voljela Escobara.

Možda je to posljedica činjenice što se Vallejo pokušala ekskulpirati, možda je samo riječ o lošoj adaptaciji knjige, ali kroz cijelu dvosatnu priču jedva da i uspijevamo zaviriti u neke specifičnosti Pablova odnosa s Virginijom, kao i njezina odnosa prema njmu. Njezina se naracija (osim što je skroz bespotrebna) uglavnom svodi na objašnjavanje događaja koje smo već vidjeli bolje obrađenima u drugim serijama i filmovima, a da stvar bude bolja, uglavnom govori o stvarima kojima osobno nije svjedočila. S druge strane, njezin odnos s Pablom - koji bi trebao biti glavna točka ovoga filma i ono što bi nas trebalo privući svojom specifičnom perspektivom - pokriven je u vrlo širokim potezima i s nekoliko klasičnih goodfellas klišeja. S tim da se osjećam prljavo i zbog samog spominjanja 'Dobrih momaka' u kontekstu ovog bezveznog filma.

Ukratko rečeno, čini se da je ovaj film samo još jedan pokušaj da se publici izvuče nešto para iz džepa na krilima opće pop-kulturne fascinacije Pablom Escobarom. Onima koji se vole fascinirati nasiljem i užasima koji su počinjeni zbog poslova ovog notornog kriminalca možda će donijeti još koju priliku da se užasnu time kako se u istom prizoru može jednako mučiti i čovjeka i psa ili takve slične gadarije. Svima ostalima savjetujem da ga izbjegnu u širokom luku.