S jedne strane, super je to što se u filmu 'S ljubavlju, Simon' tema homoseksualnih tinejdžera uvodi u mainstream i prikazuje kao nešto što može biti jednako 'normalno' i jednako plodno za rom-comovska opća mjesta kao i svaka druga romansa. S druge strane, uvođenje LGBTQ tematike u takav TOTALNI mainstream pomalo djeluje kao klišeiziranje i namjerno 'peglanje' teme gej tinejdžera tako da bude 'probavljivija' općoj populaciji
Prošle godine, dok smo svi s guštom gledali film 'Call Me By Your Name' (ili, kako ga je domaći distributer glupo nazvao, 'Skrivena ljubav'), jedan je moj kolega sasvim točno primijetio da je taj film najobičnija buržujska limunada. Što se mene tiče, ta činjenica (jer to jest činjenica) nije umanjila kvalitetu filma, ali sjetila sam se svojeg kolege i njegove primjedbe ovih dana, kada sam pogledala američku tinejdžersku romantičnu komediju 'S ljubavlju, Simon'. Što bi tek onda bilo ovo? - pomislila sam zabavljeno. 'S ljubavlju, Simon' se od 'Skrivene ljubavi', dakako, razlikuje u mnogo stvari - uostalom, razlikuju se i američki 'buržuji' od europskih (u Americi bi se oni zvali 'srednjom klasom iz predgrađa', na primjer). No i jedan i drugi film pristupaju temi homoseksualnosti u tinejdžerskoj dobi tako da je nastoje što više normalizirati.
Glavni likovi oba filma mladići su iz privilegirane sredine - onaj iz 'Skrivene ljubavi' sin je visokoobrazovanih urbanih europskih intelektualaca s ljetnikovcem u Italiji, a onaj iz filma 'S ljubavlju, Simon' sin je, kako sam kaže, popularnog nogometaša koji se oženio najboljom učenicom u generaciji i srednja škola im NIJE bila vrhunac života - dakle, pripada dobrostojećoj klasi dobro plaćenih suburbanih američkih bijelaca. Obojica su na početku svoje priče 'u ormaru' i obojica prolaze kroz donekle bolan period prve ljubavi i otkrivanja svoje seksualne orijentacije svijetu. Razlikuju se po tome što priča 'Skrivene ljubavi' doista i prati obrazac romantične limunade, dok 'S ljubavlju, Simon' prati ama baš sve obrasce klasične američke romantične komedije. Razlikuju se još po nečemu, ali o tome malo kasnije.
Prvo o samom filmu 'S ljubavlju, Simon'. Simon iz filmskog naslova jest maturant Simon Spier (Nick Robinson) koji živi u gore opisanim okolnostima, ide u dobru školu, ima troje super prijatelja, zna da mu ni roditelji ni prijatelji ne bi loše reagirali na objavu da je gej, ali svejedno ima problema s objavom te činjenice javnosti jer mu se čini da će tako morati promijeniti sav svoj dosadašnji identitet. Taj je moment u filmu dobar - osvrtanje na činjenicu da se samo od gejeva očekuje 'objava' seksualne orijentacije, naznaka važnosti imidža u tinejdžerskom, posebice američkom tinejdžerskom svijetu. No taj moment ujedno i nije baš duboko razrađen, što, doduše, od srednjestrujaške romantične komedije, što 'S ljubavlju, Simon' jest, niti ne očekujemo.
Simon je, dakle, dobro prilagođeni momak s tajnom, koji jednoga dana na blogu koji se bavi tračevima i pikanterijama iz njegove srednje škole nailazi na anonimnu ispovijest svojeg šulkolege koji se potpisuje samo kao 'Blue'. Simon se počinje dopisivati s Blueom, i sam prikrivajući svoj identitet pseudonimom 'Jacques', dvojica se mladića zaljubljuju ne znajući tko su, Simonovu prepisku s Blueom igrom nesretnih okolnosti otkrije jedan školski redikul i... da sad ne spojlam previše, sve na kraju ipak završava sretno.
Povijest mainstream kinematografije, baš kao i povijest mainstream ljudskog društva, poprilično je homofobna. Homoseksualci su se u filmovima gotovo isključivo prikazivali kao zločinci, perverznjaci, pedofili ili - u nešto 'boljem' slučaju - kao nesretnici, žrtve i osobe bespomoćne pred društvom koje ih ne prihvaća i bolestima koje kao da napadaju samo njih. Od Buffala Billa u filmu 'Kad jaganjci utihnu' pa sve do nesretnog kaubojskog para iz 'Planine Brokeback', čak je i novija filmska povijest prepuna takvog LGBTQ narativa. U takvom kontekstu, pojava filmova kao što su 'S ljubavlju, Simon', 'Skrivena ljubav', 'Djeca su dobro' i sličnih - filmova u kojima su LGBTQ osobe (iako BTQ rjeđe nego LG) prikazane kao 'ljudi poput mene i vas' - definitivno su poboljšanje, odnosno dobar korak u uvođenju raznovrsnosti u tu filmsku temu. I zbog toga je film 'S ljubavlju, Simon', generalno gledano, pozitivna pojava.
Problem je jedino u tome što se stječe dojam da 'S ljubavlju, Simon' u svojem 'normaliziranju' teme homoseksualaca tinejdžerske dobi, u svojem štreberskom praćenju ama baš svih klasičnih mjesta romantične komedije - LGBTQ iskustvo prilagođava tako da bude što probavljivije većinskoj, heteronormiranoj publici.
I Simon i njegov odabranik, naime, oličenje su 'klasičnog' američkog 'muževnog' tinejdžera. Jedino po čemu se razlikuju od svojih heteroseksualnih kolega jest to da se zaljubljuju u osobe istoga spola. I okej, zamjetan dio gej populacije možda jest uistinu takav - takvi su, uostalom i mnogi drugi homoseksualni likovi na filmu i televiziji, počevši od Willa Trumana iz 'Willa i Grace' do Maxa Bluma iz 'Sretnih svršetaka'. No dok je, primjerice, u 'Willu i Grace' ipak dan prostor i drugačijoj vrsti gej muškarca (pa makar i karikaturno), u filmu 'S ljubavlju, Simon' drugačiji se queer muškarac pojavljuje samo plošno i epizodno, u liku Simonova kolege Ethana, jednog od najzanimljivijih, ali NIMALO razrađenih likova u filmu. Ethan se, naime, za razliku od Simona, ne uklapa u tipičnu binarnu definiciju 'muževnosti' i kao takav nije pogodan lik za mainstream romantičnu komediju. Valjda.
Na kraju krajeva, vjerojatno je doista ključ u onome 'buržujski' iz primjedbe mojeg kolege uz film 'Skrivena ljubav'. Iako 'Skrivena ljubav' nije ni američki film ni komedija, romantičan je. A romantični filmovi, pogotovo romantične komedije i pogotovo američke mainstream romantične komedije, ne funkcioniraju izvan konteksta privilegirane srednje klase. Pogledajte samo one najuspješnije u filmskoj povijesti - od 'Annie Hall', preko 'Kad je Harry sreo Sally', do 'Svi su ludi za Mary'. Klasična američka romantična komedija ne funkcionira ako se u nju ubace elementi 'problema' manje povlaštenih klasa, rasa, rodnih i seksualnih skupina. Da bi funkcionirala, njezini glavni likovi očito moraju biti pripadnici skupine 'bez problema'. Jer kako bi inače publika poželjela biti na njihovu mjestu?
U tom kontekstu, guranje LGBTQ tematike u takav klasni podtekst pomalo nalikuje na prisvajanje specifičnog identiteta grupe, čak i na negiranje raznovrsnosti iskustava unutar nje. Pa zbog toga 'S ljubavlju, Simon' možda ne ispada limunada, ali ispada pomalo razvodnjena - kamilica.