S hidžabom, nikabom ili bez ijednog, porijeklom iz Irana, Indije ili Afrike, okružene mješavinom strogih tradicionalnih običaja i suvremenog svijeta, pet mladih Londončanki okuplja se u punkersku grupu 'We are Lady Parts', nastojeći pomiriti svoju ljubav prema glazbi i osudu dijela zajednice u kojoj žive.
Ima jedan mali trend u novijim humorističnim serijama (barem onim dobrim) koji mi se jako sviđa. Riječ je o tome da glavni junaci tih serija više nisu cinični, nadrkani, pomalo zločesti i namćorasti pa i situacije od kojih se sastoji sitcom više ne proizlaze iz njihovih namćorastih raspoloženja, ciničnih stavova i generalne nabrušenosti na cijeli svijet. Serije kao što su, recimo, 'Schitt's Creek' ili 'Ted Lasso' pokazale su nam da humoristične serije mogu biti odlične, a da pritom među glavnim junacima vlada ljubav, sloga, razumijevanje i dobroćudnost. I da to uopće nije ljigavo ni blesavo.
vezane vijesti
Nova britanska humoristična serija 'We are Lady Parts' jedna je od takvih serija. Iako govori o punk bendu četiri mlade londonske glazbenice i njihove menađerice, koje su gotovo sve buntovne, pomalo bijesne i 'nabrijane', riječ je o priči koja zapravo u prvi plan stavlja prijateljstvo, podršku, razumijevanje i toleranciju.
Serija govori o pet mladih žena iz londonskog Whitechappela. Sve su muslimanskog porijekla i sve su prakticirajuće muslimanke (doduše, raznih razina pokrivenosti u odijevanju), a na početku serije četiri od njih - Saira, Ayesha, Bisma i Momtaz već imaju bend We are Lady Parts, ali im nedostaje glavna gitaristica. Tu na scenu stupa Amina, mlada postdiplomandica mikrobiologije koja očajnički traži muža, a u slobodno vrijeme podučava mlade sviranju gitare. Amina odbija priznati da svira gitaru, i to iz dva razloga. Prvi je taj što traži dobrog muslimanskog supruga, a kada upozna jednog kandidata koji bi to mogao postati, on na saznanje da se Amina bavi glazbom zgroženo kaže da je glazba haram (zabranjena). Drugi razlog iz kojeg Amina odbija priznati da svira gitaru jest taj što ima strašnu tremu koja pogubno djeluje na njezin gastrointestinalni sustav, o čemu svjedoči njezin pokušaj nastupa u djetinjstvu, koji je završio povraćanjem.
Ostale četiri djevojke iz benda, međutim, odlučne su u namjeri da vrbuju Aminu, što im i uspijeva, ali uz mnogobrojne probleme, Aminina nećkanja, ali i druge probleme drugih članica benda.
Snimljena u tonu koji pomalo nalikuje 'Dnevniku Bridget Jones' za moderna vremena i o drugoj demografskoj skupini, ova je serija otprilike jednako toliko i smiješna. Nećete se valjati po podu od grohota (premda ima simpatičnih fora), ali će vam Aminina naracija, jer je sve ispričano iz njezine perspektive, pa čak i situacije kojima nije prisustvovala, pomoći da cijelu priču doživite simpatično, s naklonošću i dobrom voljom. Šest epizoda prve sezone upravo su ono što čini na početku članka opisan žanr 'dobroćudnog' sitcoma, a usput će vam i dopustiti da nakratko provirite u život mladih muslimanki na suvremenom Zapadu. Od srca preporučujem.
