Uz tu i tamo pokoju iznimku, moram reći da nisam neka ljubiteljica detektivskog noirea u TV serijama. Taj je žanr oduvijek bio popularan u filmovima, a u zadnje je vrijeme i megaguba u televizijskoj produkciji, pogotovo otkad su se u njemu iskazali Skandinavci, a Britanci nastavili stoljetnu tradiciju. Kužim u čemu je fora, znam zašto ljudi to vole i priznajem da su neke od tih serija fakat super, ali jednostavno nisam pokošena oduševljenjem. A to sve pišem zato što mi je 'Mare iz Easttowna', bez obzira na sve to, legla do daske. Izvrsna serija.

Jedna od stvari koje me odbijaju kod detektivskog noirea jest to što gotovo svi slijede šablonu u kojoj su detektiv, njegova ličnost, njegov život, njegova razočaranja, njegova otupjelost na zlo i okrutan svijet - praktički važniji od slučaja o kojemu priča, roman, film ili serija govore. Ustvari, malo ću se korigirati. Nije toliko problem u tome što detektiv i njegov psihološki profil preuzimaju veću minutažu ili važnost nego slučaj. Problem je u tome što je to uvijek na isti kalup. Uvijek je riječ o razočaranom, napuštenom i usamljenom detektivu. Uvijek je riječ o detektivu koji pri radu na slučaju prelazi granice policijskog, moralnog i zakonitog djelovanja pa ga onda šef ili već netko otjera sa slučaja, ali ovaj ne odustaje.

Ni Mare iz Easttowna, odnosno Mare Sheehan, glavna junakinja serije, koju fantastično glumi Kate Winslet nije iznimka iz te šprance. No ipak, ova je serija bolja od svih sličnih. Da sada pođem feminističkim stazama - a uvijek ću poći feminističkim stazama ako za to postoji prilika - rekla bih da je to zato što je glavna junakinja serije žensko. I bilo bi u tome nešto istine jer, dok su scenaristi detektivskih serija skloni svojim muškim junacima u usta stavljati nepodnošljiva kvazifilozofska laprdanja o životu, ljudima, svemiru i vremenu (ekstremni primjer toga jest Rust Cohle iz prve sezone 'Pravog detektiva'), rijetko će takve gluposti staviti u usta ženskim likovima. No iako, rekoh, volim poći feminističkim putem kad god za to postoji prilika, ovaj je put riječ o nečemu drugome. Scenarist 'Mare iz Easttowna' jednostavno je napisao odličnu priču i odlično je razradio sve likove - pa čak i žene. Žene nisu svi likovi u seriji, dapače, u njoj je čitav niz zanimljivih i kompleksnih muških likova (detektiv Colin Zabel kojeg glumi Evan Peters, pisac i profesor Richard Ryan kojeg glumi Guy Pearce, đakon Mark Burton kojeg glumi James McArdle), ali su ženski likovi, njihove specifičnosti, njihovi odnosi, njihova nezadovoljstva i njihov način ponašanja uvelike fokus serije. I scenarist, iako muškarac (Brad Ingelsby) za razliku od svojih brojnih hollywoodskih i televizijskih kolega - nije imao problem s pisanjem uvjerljivih, zaokruženih i prokrvljenih ženskih likova.

Da, Mare Sheenan je po mnogočemu nalik svim ostalim okorjelim detektivima iz noir serija. Kameno lice i stav koji pokazuje da ne mari mnogo za svakodnevne šokove koji je okružuju na poslu, duboka praznina u očima, koja upućuje na teška životna razočaranja i traume, nepogrešivi istražiteljski instinkt, veliko iskustvo, pronicljivost, ali i spremnost na to da djeluje izvan strogih pravila policijske procedure (pa i izvan zakona) - sve je tu. No osim što Mare ne lupeta o vremenu kao krugu, ljudskom rodu kao napasti planeta i sličnim truedetectiveskim idiotarijama, ona je takvom kakva jest prikazana organski. Vrlo brzo saznajemo traumu koja ju je umnogome obilježila (sinovo samoubojstvo), ali ona, za razliku od većine detektiva na kakve smo navikli u ovakvim serijama, nije odvojena od te traume, nije od nje pobjegla i sad samotnjački pluži po teškim slučajevima, duboko potiskujući bol. Ona je uronjena u svoju traumu, ona u njoj živi - sa svojom kćeri, unukom, majkom, s bivšim mužem koji se upravo ženi novom zaručnicom i živi u kući preko puta od njezine, pa na kraju i sa cijelim gradom koji je poznaje, koji zna što radi od rođenja, koji zna kroz što je prošla i koji je, saznat ćemo tijekom serije, gotovo jednako nesretan kao i ona. Ona je, kao što i naslov serije kaže, Mare iz Easttowna.

Ta činjenica da je gradić onkraj Philadelphije u kojem živi, djeluje i pati glavna junakinja još jedan lik u priči, odnosno taj prikaz gradića u kojem se svi poznaju, nekako su povezani, djeca im idu zajedno u školu, međusobno se vole i mrze, igraju i zadirkuju - upravo to je još jedan od aduta ove serije. Priča o istrazi ubojstva djevojke koja je pronađena u šumi u kojoj lokalni tinejdžeri imaju partyje zbog toga je organski povezana i sa svim ostalim rukavcima priče. S njom su isprva povezani i slučajevi drugih nestalih djevojaka iz gradića i okolice, ali, kako će se ispostaviti, s njom su povezani i odnosi među žiteljima, njihovim obiteljima, članovima obitelji, prijateljima, poznanicima i susjedima.

Easttown je kao i Mare - na prvi pogled katatoničan, mračan, pomalo beznadan zbog teških stvari koje ga opterećuju. U njemu je nemalo droge, kriminala, bolesti, alkoholizma, siromaštva, maloljetnih majki koje teško uzdržavaju svoju djecu, prostitucije, nesretnih obitelji... Pa ipak, u njemu je i život, koji ide dalje svojim tijekom - rađaju se djeca, parovi se sastaju i rastaju, neki iz grada odlaze na druga mjesta, neki u njega dolaze. Priča koju serija prikazuje sastavljena je od velikih šokova i tektonskih pomaka u obiteljima, u zajednici, ali i u samoj duši pojedinaca, ali život koji okružuje te velike događaje teče i dalje. Taj dojam autori serije stvaraju time što nam prikazuju i 'običnije' događaje u životima ljudi koji okružuju Mare. Kći joj se dvoumi između odlaska na udaljeni fakultet i ostanka u gradu s novom curom. Sedamdesetogodišnja majka joj je imala aferu s jednim ostarijim udovcem - prije nego što je postao udovac. Glupi tinejdžeri izvode gluposti i ometaju istragu zbog svojih trivijalnih srednjoškolskih razloga kao što su očuvanje nečijeg 'ugleda'. Marein unuk ima kornjaču i nepouzdanu majku zbog čijeg nemara strahuju i gledatelji...

Svemu tome valja pribrojiti i fantastičnu glumu Kate Winslet, koja je potpuno uronila u Mare, kreirajući osobu koja se doima stvarno do zadnjeg pokreta, načina na koji pije kavu, spava pokraj unuka u krevetu, jede hamburger ili s vrećicom čipsa i žvačući dolazi provjeriti je li joj majka dobro nakon potresa mozga. Sjajni su i svi ostali, od Jean Smart u ulozi Mareine mame pa sve do Jamesa McArdlea, đakona opterećena nikad razjašnjenim optužbama za seks a maloljetnicom. Svi oni pridonose organskom tijeku ove priče kroz svih sedam epizoda, svi priči daju dojam života u kojem je mnogo toga crno, ali je obojeno i brojnim drugim bojama i njihovim nijansama.

Na početku sam članka napisala da nisam ljubiteljica detektivskih noir serija, a onda objasnila zašto je ova serija iznimka. Sada ću napomenuti da nisam ljubiteljica još jedne popularne pojave povezane sa serijama, a ta pojava je takozvano bingeanje ili gledanje serija 'nadušak', više od jedne epizode dnevno, a često i njihovo gutanje u dan-dva. Obično to ne volim raditi. Opterećuje me i umara, a istodobno mi ne daje dovoljno prostora i vremena da sve iz serije u sebi obradim, provarim i, u krajnjoj liniji, zapamtim. No 'Mare iz Easttowna' i u tome je iznimka. Svih sam njezinih sedam epizoda pogledala u dva dana. Iako se bavi teškim temama, teškim osjećajima i teškim sudbinama, lakoća kojom njezina priča teče i razvija se, vještina kojom nas autori vode kroz njezin glavni tijek i rukavce upravo je nevjerojatna. I sasvim sigurno je neću zaboraviti, koliko god je na brzinu progutala.