Iako ovaj HBO-ov serijal nije sasvim promašen, na trenutke je zabavan i ima IZVRSNU najavnu špicu, prožet je golemim problemima. Najveći od njih jest taj što se autor zapleo u šest epizoda predugo inzistiranje na tome da otkrije tko je Q. To ga je inzistiranje samo uplelo u međusobne čarke trojice aktera i zapravo ga previše približilo njihovu krugu.
Ako nikako drugačije niste čuli za Qanon, sigurno vam je zapeo za oko utjelovljen u lik Q-šamana, odnosno onog superčudnog lika zavijenog u krzno, američku zastavu i s vikinškim rogovima na glavi, a koji je zajedno s nemalom grupicom svojih istomišljenika upao u zgradu američkog Kongresa na Capitol Hillu početkom siječnja ove godine. Većina ljudi u Hrvatskoj čak je i nakon toga pripadnike te skupine doživjela tek kao 'neke ekstremne podržavatelje Trumpa' (što je tehnički i točno), ali ne zna da je zapravo riječ o grupici koja slijedi nepoznatu osobu ili grupu osoba koja se naziva 'Q'. Ta je osoba ili grupa osoba negdje od 2017. godine na internetu objavljivala navodno 'povjerljive informacije' o tome kako postoji tajna međunarodna organizacija sotonističkih pedofila koja žrtvuje i jede djecu, da toj organizaciji pripada veći dio američkih političara iz Demokratske stranke (Hilary Clinton im je kraljica!) i da će Trump počistiti Ameriku i svijet od tog smeća.
vezane vijesti
Qanon je, naravno, kult baziran na suludoj teoriji urote, ali je u relativno kratko vrijeme uspio zapaliti i mobilizirati nezanemariv broj sljedbenika, analitičara, takozvanih qtubera koji su analizirali, tumačili i proširivali Q-ove objave. Uglavnom rašireniji među ljudima konzervativnijih političkih uvjerenja, uspio se, po svemu ostalome, uvući u razne slojeve društva - bogate, siromašne, obrazovane, neobrazovane. Nije bila riječ samo o onome što Ameri nazivaju white trash. Ali da - uglavnom su bili white.
HBO-ova dokumentarna serija 'Q: u središtu oluje' rezultat je istraživačkog rada američkog dokumentarista i aktivista Cullena Hobacka koji je na snimanje i produciranje serijala potrošio više od tri godine. Istražujući Qanon, Hoback se u svojem dokumentarcu ponajviše usredotočio na internetsku platformu na kojoj je Q objavljivao većinu svojih 'proročanskih' objava - 8chan. Nastao nakon što je 4chan, jedna od internetskih platformi na kojima je u početku bilo dopušteno sve živo, ograničila tj. zabranila neke vrste sadržaja, počevši od pedofilske pornografije preko govora mržnje i lažnih vijesti qanonovskog tipa - 8chan je isprva bio stjecište svih ljubitelja teorija urote, a sam Q i njegovi sljedbenici bili su mu glavni sadržaj.
Hoback se zato u svojem istraživanju, pa tako i u barem pet od šest epizoda svoje dokumentarne serije najviše našiljio na tri glavna igrača povezana s 8chanom. To su Jim Watkins, vlasnik 8chana, njegov sin Ron Watkins, glavni operativac 8chana i Fredrick Brennan, programer koji je osmislio 8chan. Jim Watkins američki je biznismen koji je godinama - pa i u doba aktivnosti 8chana - živio na Filipinima, baš kao i njegov sin Ron, a Fredrick Brennan jest IT stručnjak koji je zbog teške urođene bolesti i nepokretnosti cijeli život proveo za računalom. Watkinsi su, kada su odlučili kupiti 8chan, Fredricka o svom trošku doveli na Filipine. Watkinsovi su Freda u početku tretirali ko kralja, ali kad je on, nakon nekoliko pucnjava nadahnutih Q-ovim objavama na 8chanu, počeo propitivati opravdanost dopuštanja takvih objava, među njima je nastao sukob koji je na kraju eskalirao Fredovim bijegom s Filipina.
Sama priča o Fredu i Watkinsima - koji su svi redom skupina čudaka poprilično teške kategorije, u čemu je pojavom, stilom, načinom govora i ponašanjem definitivno najbizarniji Jim Watkins - Hobacku je postala glavna tema i do zadnje se epizode čak i osobno uključio u cijelu dramu, pomažući Fredu da zbriše s Filipina. Sve je to na jednoj tračerskoj razini na momente čak i zanimljivo, ali unatoč tome što je Hoback cijelo vrijeme naglašavao da ih toliko prati jer smatra da je netko od Watkinsa Q ili da barem zna tko je Q - do kraja se cijeli serijal pretvorio u beznadno dosadnu priču o kavgi trojice možebitno moćnih čudaka. Ono što bi u serijalu bilo mnogo zanimljivije - da se Hoback pozabavio samim fenomenom Q-a, zbog čega je stekao takvu popularnost, što je to što ljude privlači toj teoriji, zašto su i mnogi inteligentni ljudi popušili suludu priču kao što je ta o sotonistima koji kradu i jedu djecu... - rasplinulo se i praktički prestalo biti tema nakon dvije epizode, egzistirajući samo u pozadini, kao neki okvir u kojem se odvijala po Hobacku glavna priča - ova o tri čudaka.
Povrh toga, šest epizoda za priču koju nam je na kraju ispričao Hoback UŽASNO JE PREVIŠE pa je sve na momente bilo tek odlična pozadina za dremuckanje pred televizorom, dok je na momente sve ono što je u dokumentarcu rečeno o Qanonu plesalo po rubu dokumentarističke i novinarske etike. Postoje, naime, neki standardi i uzusi koji bi se u izvješćivanju o suludim i ekstremističkim pokretima trebali poštovati, a Hoback je prekršio najmanje dva. Prvo i prvo, previše se osobno umiješao i povezao s glavnim akterima svoje priče, a kao drugo, u svojem opisivanju Qanona i njegovih pristalica okliznuo se o senzacionalizam pa Qanonovce prikazao možda kao sulude, ali i kao privlačne, uzbudljive i intrigantne.
Rezultat je svega jedna dokumentarna serija upitne kvalitete i istraživačke etike koja ima svojih zanimljivih, čak i duhovitih dijelova, krasan prikaz tri čudaka koji stoje iza internetske platforme za mutne tipove i vrlo malo opisa samog pokreta pristalica Qanona. Čak smo i ludog šamana s rogovima na glavi vidjeli samo nakratko, a kad se sve zbroji i oduzme, u seriji je najbolja najavna špica.
