Filmovi o putovanju kroz vrijeme znaju biti na sličan način zeznuti kao i sama teorija o vremenu - prepuni su paradoksa, nelogičnosti, otvorenih pitanja. 'Synchronic', znanstveno-fantastični film Justina Bensona i Aarona Moorheada nije izuzetak, ali je te paradokse i nelogičnosti uspio vješto zamaskirati u priču koja se primarno temelji na intelektualnoj lamentaciji o životu i smrti.

Priča isprva izgleda komplicirana. Dvojica bolničara koji rade za hitnu službu u New Orleansu - Steve (Anthony Mackie) i Dennis (Jamie Doman) u nekoliko navrata dobivaju pozive na mjesta nesreće gdje su žrtve teško ozlijeđene ili ubijene u incidentima koji su teško objašnjivi okolnostima u kojima su ih našli. Jednu je ženu ujela zmija otrovnica kakvu nitko već desetljećima nije vidio na području New Orleansa, jedan je čovjek neobjašnjivo pao sedam katova niz otvor za lift, iako nije imao odakle pasti, neki su ljudi ozlijeđeni drevnim oružjem kakvo više nigdje na svijetu ne postoji. Zbunjen takvim događajima, ali i teško pogođen time što je upravo dobio dijagnozu zloćudnog tumora na mozgu, Steve počinje samostalno istraživati te slučajeve i ubrzo otkriva da su na svim mjestima takvih nesreća pronađene tablete najnovije droge koja se zove Synchronic.

Iako je Steve, zbog teške dijagnoze koju je upravo saznao, u jednako tako teškoj depresiji, ni u Dennisovu životu ne cvjetaju ruže. Steve, koji Dennisu isprva ne govori o svojoj dijagnozi, pomalo prezire svojeg kolegu i prijatelja zbog toga što se žali na brak i odnos sa starijom kćeri. Suočen s krajem vlastitog života, Steve, naime, žali što i on nije živio kao Dennis i stvorio obitelj, nego je uglavnom bjesomučno partijao i mijenjao ženu za ženom. Usred takve tihe tenzije, međutim, Dennisova starija kći nestane na jednom tulumu i očigledno je da je uzela drogu Synchronic. Dok očajni Dennis pokreće sve moguće realne policijske istrage kojim bi pronašao kćer, Steve uzima drogu s tuluma, uzima je kući i odluči je sam isprobati.

Kada uzme Synchronic, Steve otkrije da ga uzimanje neobične pilule vodi daleko u prošlost na istom mjestu na kojem se nalazi u tom trenutku. Iako šokiran i potpuno rastrojen, uzima drogu još nekoliko puta, pred kamerom bilježeći svoje pokušaje i rezultate, zaključujući da će uz pomoć Synchronica i pronaći Dennisovu kćer...

Mnogo je stvari u 'Synchronicu' vrijedno pažnje - od zanimljive razrade teme putovanja kroz vrijeme, pa sve do depresivne atmosfere Steveove i Dennisove sadašnjosti koja implicira da je svakodnevica, zbog svoje predvidljivosti, najsličnija smrti (jer će, kako je implicirano u jednom razgovoru, 98 % nas umrijeti u krevetu nakon određenog perioda fizičkog propadanja). Zanimljivo je i to što je Steveovo istraživanje synchronica prikazano kao svojevrsna znanstvena metoda, odnosno ponavljajući eksperiment. Naravno, kao i svaka druga lamentacija o putovanju kroz vrijeme, i ovaj je put zapravo riječ o priči koja naglašava to da je sadašnji trenutak nešto što bismo trebali više cijeniti jer prilike za to da ispravimo greške iz prošlosti nećemo imati osim ako se dogodi kakvo halucinogeno čudo.

Kada bi se filmu nešto trebalo prigovoriti, onda bi to bila činjenica da svi osim dva glavna lika užasno loše glume, a ni njih dvojica se nisu pretrgla od virtuoznosti. No ostaje to da je 'Synchronic' zanimljiv film koji će vam sigurno zaokupiti pažnju i natjerati vas na razmišljanje.