Da se mene pita, na domaćim bi televizijama bilo puno više Dubravka Merlića. Čovjek je poprilično simpatičan, elokventan je i ima superugodan glas, kamera ga voli i uvijek na ekranu izgleda cool, a najveća mu je vrlina to da gledatelja može zainteresirati za teme koje nisu osobito televizične i većina publike zaspe čim stručnjaci u panel-emisijama prozbore tri riječi o njima. Dobar je primjer za to Merlićev serijal 'Opstanak', čija se druga sezona upravo emitira na HTV-u. Serijal, pojednostavnjeno rečeno, govori o hrvatskom gospodarstvu, njegovim potencijalima, problemima i korijenima tih problema, što je strahovito važna tema, ali je po televizičnosti uzbudljiva otprilike kao čekanje da ti se osuši lak na noktima. No Merlić ju je - vidi vraga! - uspio složiti u već drugu sezonu sasvim gledljivih priča. Mislim, da se razumijemo, nije ni to sad neki Fast & Furious, ali to se od dokumentaraca s ovakvom temom i ne očekuje.

Ono što prvo upada u oči kad gledate 'Opstanak 2' jest da se vodilo računa o tome da se priča i vizualno, a ne samo bla-bla, što je boljka mnogih naših dokumentarnih filmova i serija, koji se mogu pratiti k'o radio-drama, samo bez drame. Ovdje to nije tako. Serijal jako dobro izgleda - možda je samo malo previše lak na okidaču za dronove, ali to ludilo s dronovima je globalni filmsko-televizijski fenomen pa to ne bih izdvajala kao preveliku zamjerku. Fora je, međutim, što su razni aspekti hrvatske ekonomije prikazani vizualno - očaj zbog propasti u zaraslim i polusrušenim tvorničkim i turističkim objektima, nesigurnost i zabrinutost zbog sadašnjosti kroz razgovore sa sadašnjim voditeljima nekih većih kompanija, nostalgija i žal za prošlošću kroz arhivske snimke uspjeha nekadašnjih prvaka jugoslavenske ekonomije te oprezni optimizam, ali i frustracija ograničenjima kroz planove nekih budućih projekata. U posljednjoj skupini možda je najimpresivniji prikaz projekta izgradnje gradića-marine na Pagu, u epizodi posvećenoj turizmu.

I dok je sve to vrlo zanimljivo i poučno, lijepo podijeljeno na cjeline, od pada hrvatske ekonomije nakon raspada socijalističke privrede i njezinih giganta, preko prirodnih i energetskih potencijala pa sve do pitanja o turizmu, brodogradnji i mogućnosti ponovne industrijalizacije - jedna stvar upada u oči. Druga sezona Merlićevog serijala, posvećena gospodarstvu, izrazito je neoliberalno orijentirana i uglavnom prati situaciju samo iz poduzetničke, kapitalističke perspektive.

Samo po sebi, to nije problem jer poduzetnička, kapitalistička, pa čak i neoliberalna perspektiva jest važna za gospodarstvo i poprilično je osvještavajuća jer ljudi u Hrvatskoj ni dan danas nisu najbolje educirani u vezi s funkcioniranjem tržišnog gospodarstva. No mnoge teze iznesene dosad u ovome serijalu vrlo očito zahtijevaju i pogled s druge strane - radničke, ekološke, socijalne, društvene. Dok gledaš optimistične priče o tome kako bi se jedan zaljev mogao pretvoriti u prekrasan gradić-marinu, ne možeš se ne zapitati hoće li se zbog toga minirati previše stijena i uništiti morski ekosistem. Dok novi industrijalci pričaju o svojim doista hvalevrijednim uspjesima ili pokušajima, ne možeš se ne zapitati kako stoje stvari s njihovim radnicima i gdje se u njihov tržišni uspjeh uklapa njihova zaštita. Stručnjaci koji u Merlićevu serijalu objašnjavaju što je dobro, a što loše za hrvatsko gospodarstvo, čini se, polaze od klasične kapitalističke pretpostavke koja kaže da je za radnike, državu i društvo dobro ono što je dobro za poduzetnike - velike i male, ali svi iz iskustva, pa i iz nekih novijih teorija znamo ili osjećamo da to nije baš uvijek tako. Ne kažem da su Merlić i njegovi stručnjaci u krivu - doista ne znam - ali u serijalu podosta nedostaje drugačije perspektive od njihove.

Možda bi zato bilo dobro da Merlić snimi još jednu sezonu ovoga serijala, onu u kojoj će na jednako vješt pripovjedački, novinarski i televizijski način malo proučiti tu perspektivu - kako kapitalizam i neoliberalni pristup ekonomiji utječu na 'malog čovjeka', prirodu i društvo. Sigurno bi i za to bilo publike.