Richard Wagner bi vjerojatno bio zadovoljan festivalom u Bayreuthu. U tom sjevernobavarskom gradiću slavni skladatelj je pred kraj svojeg života sagradio opernu kuću s pozornicom koja može na odgovarajući način primiti veliki orkestar, za kakav je Wagner pisao, kao i monumentalne scenografije za njegove mitovima inspirirane opere. Naravno, gradnju zgrade nije financirao sam Wagner, nego se prvo za pomoć obratio tadašnjem njemačkom kancelaru Ottu von Bismarcku, koji je bio dovoljno praktična duša da shvati da je riječ o megalomanskoj rastrošnosti. To pak nije zabrinjavalo bavarskog kralja Ludwiga II, velikog ljubitelja umjetnosti, Wagnerovog obožavatelja i psihički nestabilnog narcisa, koji je izdašno financirao gradnju opere, po projektu arhitekta Gottfrieda Sempera

Opera (iliti Festspielhaus, kako se kaže na njemačkom) otvorena je 1876. godine i otada je festival Wagnerovih opera, koji se u njoj održava, postao prestižan društveno-umjetnički događaj koji redovito posjećuje politička elita. Na prvoj izvedbi 'Rajnskog zlata' sjedili su car Wilhelm, ali i slavni skladatelji tog vremena, od Edwarda Griega do Čajkovskog, dok se danas u Bayreuthu svako ljeto šepuri Angela Merkel. Da bi festival u Bayreuthu ostao umjetnički svjež i provokativan, trenutna uprava koju vodi Wagnerova potomkinja Katharina svako malo pokušava dovesti režisere specifičnog stila, ali i izvan tradicionalnog kazališnog svijeta, da ponude svoje suvremeno čitanje poznatih skladateljevih opera.

Kako javljaju njemački mediji, 'Prsten Nibelunga' bi tako 2013. trebao postaviti nitko drugi nego Wim Wenders, dobitnik Zlatne palme i Zlatnog medvjeda te autor filmova kao što su 'Alice u gradovima', 'Američki prijatelj', 'Paris, Texas' i 'Nebo nad Berlinom'. Ruku na srce, treba reći da je Wenders kao filmski režiser kreativno oslabio zadnjih godina pa se posvetio pedagoškom radu, predajući na hamburškoj filmskoj akademiji. Ipak, Katharina Wagner je oduševljena time kako idu razgovori s njime: 'On je svjetski poznat, iskusan i iznimno inteligentan čovjek, sa zanimljivim idejama, što je baš ono što smo tražili. Uvjerena sam da ćemo sve dogovoriti, iako još uvijek imamo nekoliko otvorenih tema.'

Wendersovi filmovi poznati su po specifičnoj, romantično-fatalističkoj atmosferi, ali i ponekad sporom tempu, pa će njegov susret s Wagnerovim ciklusom od četiri opere sigurno polučiti pamtljive rezultate. Pritom je Wenders poprilično neiskusan kada je riječ o kazališnoj režiji, tako da je teško predvidjeti kako će sve na kraju ispasti. U svakom slučaju, trebalo bi biti bolje nego kada je danski provokator Lars Von Trier angažiran da režira 'Prsten Nibelunga'. On je isprva pristao, da bi se u zadnjem trenutku povukao, uz objašnjenje da je sve to ipak previše za njega. Poznavatelji i obožavatelji Wagnerovih opera bi pak rekli da je 'previše' njihov osnovni kreativni princip.