Uz skorašnju godišnjicu razornog potresa na Baniji, 29. prosinca, ovom prilikom skrećemo pozornost na upravo objavljenu knjigu novinarke i spisateljice Jagode Kljaić - 'Kuća sa zelenim barkodom – Priče iz epicentra' (Plejada, Zagreb, 2021.). Kao što i sam naslov govori, autorica živi na potresom pogođenom području, u Glini, otkuda je zapisavala sve ono što se u danima oko potresa u tom kraju događalo, a što televizijske kamere nisu mogle snimiti. Njezino osjetljivo ljudsko oko ipak jest, pa Kljaić kroz knjigu progovara s lica mjesta tragedije i svjedoči o ljudskoj nevolji i solidarnosti, i to kroz niz priča (Vatrogasci naši heroji, Mi bismo svoje živote, Suza za poginule, Baba Stana treba pomoć, Inserti iz svakodnevice, U čekanju glinskih roda, Banijska Hirošima...) koje za svoje protagoniste imaju junake banijskih nesretnih događanja. Tema knjige jest i konačno propadanje tog zaboravljenog dijela Hrvatske, prošlost Banije, običaji tog kraja, ljudi koji ga i dalje drže živim...

Čitanjem ove knjige spoznat ćete drugačiji pogled na banijski potres, a možda saznati i nešto što bi vam moglo u budućnosti koristiti, bar kao uputstvo, spoznaja, putokaz. I, što je posebno važno, ako ste na bilo koji način pomogli ikome na stradalom području, u ovoj knjizi ćete, od Jagode Kljaić, primiti riječi blagoslova i zahvalnosti za vaše razumijevanje i dobrotu.

Priče su posvećene svim stradalnicima potresa na Baniji, a knjiga je to koja nema kraja i završetka. Pisana je od 3. siječnja do 29. ožujka 2021. godine, u Glini, u Ulici Ante Kovačića 40.

Ovi podaci, nebitni za jednu knjigu, za ovu su, ipak, važni, jer se autorica uistinu zatekla u epicentru potresa i zato ima pravo, ali i obavezu, svjedočiti o onome što bezbrojne kamere, pristigle kasnije, nisu mogle prikazati. Pa tako pripovijeda o bezbrojnim volonterima, o mutnoj vodi koja je krenula ispod kuća u gradskim, asfaltiranim ulicama, kad promatrač ne zna hoće li nastaviti nadirati ili će stati; o raskršćima koja su se vrlo brzo 'zacrvenila' od mnogobrojnih vatrogasnih vozila, o baki koja je u sravnjenim Majskim Poljanama, a koje autorica naziva 'Banijska Hirošima', bila potpuno zatrpana, ali je prošla bez većih ozljeda i u rano proljeće ima samo jedan problem: kako nabaviti sjemenje za bašču...

Nema u ovim pričama 'praznog hoda', ni jedna rečenica nije 'u leru', zapažanja, misli, zaključci, opisi samo lete jedni za drugima. Autorica problematizira i sudbinu koja je zatekla mnoge ljude na tom području. Naime, kako prenijeti život iz pedeset-šezdeset kvadrata u dvanaest? Kako iz kuće na kat, od 150 kvadrata, prebaciti kuhinju, dnevni boravak, spavaću i sobu za djecu, plus kupatilo, u kontejnerskih osamnaest?

U zbirci su poimenično nabrojene i sve žrtve banijskog potresa, pri čemu je upečatljiva priča 'Stepenice za Nebo', u kojoj autorica kao podlogu podastire istoimenu pjesmu grupe Led Zepellin, a priča, snažna impresija, govori o pogibiji dvadesetogodišnjeg mladića u kući što ju je nedavno kupio, na kredit, a koga je bezbroj situacija toga dopodneva, dok se vraćao s posla, moglo zaustaviti samo na deset sekundi; i ostao bi živ, ali nije.

Posebno poglavlje zbirke posvećeno je Njima. Njih autorica imenuje velikim početnim slovom u znak zahvalnosti i priznanja za sve što su učinili za stradalu Baniju. O Njima piše: 'Već sredinom januara, dakle petnaestak dana nakon potresa, kad je život koliko-toliko normaliziran, jedan od 12 kuhara iz Slovenije koji su svojim umijećem pomagali u Sisku, izjavljuje: Nikad nismo išli pomagati ovako pogođenom području jer za to nije bilo potrebe. Nikad nije bilo prirodne katastrofe ovog razmjera u našoj blizini.'

Knjiga Jagode Kljaić sociološka je analiza ponašanja ljudi koji su iz redovnog i normalnog života u samo deset sekundi uletjeli u nepoznato im stanje. Ali, to je i psihološka analiza, čak bismo mogli reći priručnik za teške, neizdržive situacije. Knjiga je i ilustrirana iznimnim grafikama koje dodatno svjedoče o posljedicama katastrofe, tamo gdje riječi nisu dovoljne, a autori su: Nevenka Božiček, akademska grafičarka Katarina Fabijanić, Ana (Županić) Išek, Milan Keleuva, Lucija Ličina, Hajrudin Osmanagić, Ljubica Prica Tomaš i akademski slikar Nedeljko Tintor.