HBO-ova adaptacija sad već legendarnih romana Elene Ferrante vrlo vjerno i potresno oživljava svijet siromašnog napuljskog predgrađa u kojem odrastaju dvije pametne djevojčice, pokazujući nam - baš kao i autorica romana - kako okrutnost, neimaština i klaustrofobija bijede utječu čak i na najbolje među nama. I pokazuje to kroz oči dvije najnemoćnije i najmanje privilegirane osobe u tom svijetu - dvije pametne djevojčice
Kada malena Lila, naslovna junakinja romana i serije 'Genijalna prijateljica' svojem ocu prkosno kaže da namjerava nastaviti školovanje nakon četvrtog osnovne, ovaj je istuče i zatim baci kroz prozor njihova prizemnog stana, zbog čega sićušna djevojčica slomi ruku. Njezina majka prije toga Lilinoj učiteljici, koja joj govori da je Lila nadareno dijete i da bi svakako morala nastaviti školovanje, odgovara da to njezin suprug sigurno neće dopustiti - da se Lila, žensko dijete, školuje dok njezina braća rade.
Kad roditelji ne toliko sićušne Lenu, Liline prijateljice i pripovjedačice u romanu i seriji 'Genijalna prijateljica', saznaju da je njezina učiteljica također preporučuje za prelazak u više razrede, njezina je majka zbog toga strahovito ogorčena i ljuta. 'Mlada dama bi učila dok mi svi radimo', govori prijekorno, kao da su njezina inteligencija i marljivost u učenju nešto čime cijeloj obitelji nanosi tešku nepravdu. Poslije, zbog jedne druge situacije - ali očito ljuta na kćerku zbog toga što odskače od okoline iz koje potječe - inzistira na tome da je otac pretuče.
vezane vijesti
Takav je svijet u kojem odrastaju dvije glavne junakinje romana Elene Ferrante i nove HBO-ove dramske serije. Svijet siromašnog, poslijeratnog, radničkog Napulja, svijet u kojem caruje bijeda, sitni kriminal, lokalni 'mange' koji su nakon bogaćenja na ratnog crnom tržištu zagospodarili susjedstvom, svijet u kojem se vijesti prenose s balkona na balkon, u kojem je nasilje svakodnevna pojava i u kojem inteligencija, učenje, znanje nisu nikakva prednost - pogotovo ako si djevojčica.
Priča o Lili i Lenu zanimljiva je u svakom obliku - osobno nisam upoznala nikoga tko je pročitao romane Elene Ferrante a da o njima nije barem imao potrebu razgovarati s drugim čitateljima. Osim što na vrlo precizan i dubok način prikazuje okrutnost bijede na jednom specifičnom mjestu i u specifičnom vremenu - prikazuje ga iz posebno interesantne perspektive onih koji su u tom obespravljenom svijetu još nemoćniji od ostalih. Djeca. I to ženska djeca. Pametna ženska djeca.
Djeca koju se zbog njihove pameti baca kroz prozor, koju majke mrze zbog toga što se razlikuju od njih i koja će zbog svega toga do kraja života nositi tešku žgaravicu između želuca i grla.
No ono što je u slučaju HBO-ove adaptacije ove priče posebno zanimljivo jest to kako se ona uklapa u HBO-ov 'klasični' repertoar i produkciju. S jedne strane, ovo je intimna drama sa studijom karaktera na tragu serija kao što su 'Olive Kitteridge', a s druge je strane - s obzirom na opseg priče, njezinu društvenu širinu pa određene 'testosteronske' poluge u njezinu razvoju - riječ o epu. Zanimljivo je i to što u ovoj seriji i priči, kao i u, recimo, 'Obitelji Soprano' važnu ulogu igra nasilje, kriminal, svi oni okrutni, ali na ekranu efektni momenti koji će seriji privući i publiku skloniju 'muškim' sadržajima, ali je zanimljivo da unatoč tim svim 'muškim' momentima - središnju, moćnu perspektivu priče drže žene. Ne samo dvije djevojčice čija se tiha moć znanja i inteligencije pretvara u dugogodišnju priču o prijateljstvu, rivalstvu, kompleksima, ambiciji, nego i žene iz tog okrutnog susjedstva, žene koje čitavu dinamiku odnosa u tom sivome svijetu prenose s balkona na balkon, po podrtim hodnicima svojih zgrada i u svojoj golemoj frustraciji koju malena Lenu zamišlja kao najezdu insekata koji noću preplavljuju njezin kvart.
Žene u ovoj priči, u ovoj seriji nisu samo objekt, nisu samo žrtve svijeta u kojem obitavaju. One su, dakako, produkt okolnosti u kojima žive, ali njihova je emocija, njihova su djela aktivni sastojak priče, one je stvaraju, one jesu sve ono što se oko njih zbiva. To je jedna od novosti u HBO-ovoj 'visokoj' produkciji, čiji su najspektakularniji hitovi, poput 'Sopranosa', 'Igre prijestolja', 'Pravog detektiva', 'Žice' i sličnih dominantno testosteronski pokretane priče. I divno je da se takvi epovi snimaju i iz takve perspektive, da ne ostaju samo u sferi intimnih drama relativno uskog dosega.
'Genijalna prijateljica' zbog svega je toga - a i zbog mnogočega drugog - genijalno ostvarenje. Snimljena vjerno originalu, bolno autentična u svojem prikazu siromašnog, brutalnog kraja i vremena u kojem se zbiva, glumački nevjerojatno izvedena, posebice kada se uzme u obzir da dvije glavne uloge u dobrom dijelu prve sezone glume djeca, opora i tužna, nasilna i bolna, nalik nekoj umjetničkoj slici koja se ispire pod sivom kišom nesretnog, ali zanimljivog djetinjstva. Serija je to sasvim nalik knjigama po kojima je snimljena - nakon nje ćete još dugo razmišljati o onome što vam je ispričala. I natjerati vas da se zapitate što ste sve dobili, a što izgubili rođenjem u okolini u kojoj ste odrasli.
