S 'Igrom prijestolja' nije bilo dileme, a bogami ni cile-mile. Prva scena - odmah žbeng! - poklana čeljad nabijena na kolce i ine šiljate predmete, krvca rujna već se zgrušala na tlu, a lica masakriranih stravično su iskrivljena, isplaženih jezika i iskolačenih očiju. Tkogod je gledao, odmah je potrčao djecu i mladež spremiti na spavanje ili zaključati u prostoriju bez ekrana jer bilo je sasvim izvjesno - ovo će biti brutala. U osam sezona koje su uslijedile serija je učinila sve da ne iznevjeri tu pretpostavku. Najpopularnija (a ruku na srce, i jedina) fantasy sapunica pucala je od nasilja i seksualne eksploatacije uglavnom ženskih tijela daleko preko granice dobrog ukusa. I publika ju je unatoč tome ili možda baš zbog toga obožavala.

Budimo, međutim, pošteni pa priznajmo da to možda ipak nije bio glavni razlog popularnosti 'Igre prijestolja'. Serija je, baš kao i literarni predložak Georgea R. R. Martina po kojem je snimljena, postala globalni megafenomen zbog drame, dvorskih intriga, vrlo potanko razrađenih likova i čitavog svijeta koji je u njoj konstruiran. Predvodeći varijantu fantasy žanra u kojoj magija, natprirodno, čarobnjaci, vještice i zmajevi postoje, ali je ipak temelj svojevrsni historijski realizam nepostojećeg, ali stvarnosti sličnog srednjeg vijeka, 'Igra prijestolja' prikazala je ono od čega je i Martin istkao svoje knjige. Njegovim riječima, prikazivala je 'kako stvarni užasi i mrak ne potječu iz natprirodnog, nego iz nas samih'. Iako mnogi, uključujući i mene, smatraju da se to sve moglo i bez toliko brutale, ta Martinova pretpostavka vjerojatno je razlog iz kojeg su krv, odrezani udovi, seksualno nasilje i golotinja frcali na sve strane. Ali i razlog zbog kojeg su ljudi zavoljeli seriju.

E, a onda je došla nova serija iz istog svijeta i također iz Martinova pera - 'Zmajeva kuća'. Vremenski smještena u doba oko dvjesto godina od onoga u kojem započinju događaji iz 'Igre prijestolja', a prostorno u onaj isti Westeros kojii smo upoznali u GoT-u, govori o početku kraja vladavine dinastije Targaryen, iz koje će u 'Igri prijestolja' doći i jedna od glavnih junakinja - Daenerys. U seriju upadamo taman u povijesnom trenutku kada Vijeće odabire Viserysa Targaryena kao nasljednika kralja Jaehaerysa Prvog, njegova djeda, čiji su sinovi mrtvi pa nema direktnog muškog nasljednika. Viserys i njegova voljena supruga Aemma također nemaju muške djece, iako je Aemma u devetoj godini Viserysove vladavine po tko zna koji put trudna, zajedno se s Viserysom nada nasljedniku, ali ga i upozorava da više ne može podnijeti trudnoće jer je dosad, osim jedanput, gotovo svaki put pobacila, rađala mrtvu djecu ili joj je novorođenčad ubrzo nakon rođenja umirala. Jedino dijete koje je preživjelo njihova je prvorođena kći Rhaenyra.

Kad i Aemma i muško novorođenče umru u stravičnom porodu, opet nastaje problem s prijesolonasljedstvom, Viserysov brat smatra da je on pravi nasljednik, ali njegova okrutnost, bezobzirnost i ponašanje odmah nakon Viserysove obiteljske tragedije razljute dobroga kralja i on svojom nasljednicom proglašava Rhaenyru. Početak je to dugog i teškog sukoba zbog nasljedstva koji će u konačnici srušiti dinastiju Targaryen.

'Zmajeva kuća' nosi sva obilježja svijeta 'Igre prijestolja' - gorde muževe koji se većinu scena ili intenzivno gledaju ili si maljevima rascopavaju glave, žene koje jezivo pate, gologuzo se prešetavaju scenama ili su pak tinejdžerske junakinje koje se opiru westeroskoj varijanti patrijarhata i zmajeve koji im svima bildaju moć i usput su totalno cool. I serija dijeli produkcijsku raskoš bogatog prethodnika, možda čak i s još malo više zmajskog CGI-ja.

No u prvoj se epizodi, iako i ona obiluje krvavim užasima kao što su primitivni carski rez i razna čerečenja tijekom viteškog turnira, primjećuje ipak majušni odmak od klasične GoT-ovske brutale. Osmišljena kao lekcija iz povijesti Westerosa, priča više naginje povijesnom epu negoli povijesnoj makljaži ili, bolje rečeno, brutalnost, nasilje i eksploataciju tretira kao već ustanovljenu činjenicu koju nije potrebno PREVIŠE podvlačiti, dok je u središtu priče postavljanje povijesnih temelja za ono što će se dogoditi za dvjesto godina.

Svi oni koji su voljeli 'Igru prijestolja' vjerojatno će voljeti i 'Zmajevu kuću', a ako se nastavi ovako kako je počelo s prvom epizodom, mogli bi je malo više zavoljeti i oni koji su dosad imali prigovore zbog pretjeranog nasilja i eksploatacije. Kako god bilo, međutim, seriji se odmah može priznati da u jednoj stvari ponosno preuzima štafetu u onome u čemu je i 'Igra prijestolja' briljirala - u stvaranju svijeta koji djeluje uvjerljivo unatoč tome što govori o nepostojećoj povijesti, ljudima, kraljevstvu i zmajevima. Da nije tako, ne bi izgledala kao povijesni ep i kao kronika svijeta koji je nekoć postojao i čiji potomci danas možda na nekim drugim streaming servisima gledaju neke slične serije o nekom trećem svijetu.