Krajem šezdesetih godina poljski komunistički režim započeo je antisemitsku kampanju, čiji je cilj bio maknuti preostale Židove iz institucija, a jedan od onih koji su tada otišli bio je i Bauman. Potjeran s varšavskog univerziteta, Bauman je otišao u Izrael, da bi uskoro prihvatio profesuru na Sveučilištu Leeds, na kojem je i dočekao mirovinu. Taj poljsko-židovsko-britanski sociolog najpoznatiji je po svojem djelu 'Tekuća modernost' (kod nas ga je objavila Naklada Pelago), u kojem se, između ostaloga, bavi potrošačkim društvom, no pisao je i o holokaustu i brojnim drugim temama. Iako je raskrstio s komunističkom partijom, Bauman je ostao uvjereni marksist te jedan od onih intelektualaca koji se nikad nisu ustručavali kritizirati Izrael.

Ovoga puta to je oštro učinio u intervjuu za poljske novine Politika, u kojem optužuje izraelske političke elite da nisu spremne za mir: 'Izraelski se političari plaše mira, sama mogućnost mira čini to da drhte od straha jer uopće ne bi znali kako živjeti bez stalne opće mobilizacije i rata. Izrael ne gleda na granatiranje pograničnih mjesta kao na lošu stvar. Baš suprotno, bili bi zabrinuti i alarmirani da nema te vatre.' Bauman je i prethodno upozoravao na to da su generacije Izraelaca odgojene tako da rat i stanje konstantne napetosti smatraju prirodnim i neizbježnim.

Ugledni sociolog je zaključio i da 'Izrael iskorištava holokaust da bi opravdao grozna djela', usporedivši zid koji je izgrađen prema palestinskim teritorijima sa zidovima Varšavskog geta, u kojemu su umrle tisuće Židova.

Iako poljska javnost ni danas nije cijepljena od antisemitizma, oštra Baumanova kritika Izraela izazvala je brojne reakcije i u Poljskoj i u Izraelu, pa se prosvjednim pismom u tjedniku Politika oglasilo nekoliko uglednih poljskih Židova. Također, izraelski veleposlanik u Varšavi Zvi Bar osudio je Baumanov intervju, opisavši ga ispunjenim 'poluistinama i neosnovanim generalizacijama'.