Dramski pisac i novinar Srđan Sandić koji je upravo u svojoj posljednjoj uspješnoj knjizi 'S(i)nu bez s(i)nova' progovorio o ljubavi i preispitivanju svijesti i savjesti te 'nedovršenom muškarcu' koji neće nastaviti lozu, kao veliki borac za ljudska prava i prava LGBTIQ manjina odgovara na pitanja vezana uz trenutačno najaktualniju temu - referendum o braku
Zašto ćete glasati protiv?
Prvo moram izraziti duboko žaljenje što će se potrošiti 40-ak milijuna kuna na 'demokratizaciju' i legaliziranje fašistoidnih stremljenja. Doista znam puno previše ljudi, studenata, umirovljenika kojima bi mali dio tog proračunskog novca doslovce spasio život. Glasat ću protiv jer vjerujem, jer sam tako odgojen i obrazovan da znam da su ljudi jednaki i da takvi moraju ostati – pred čovjekom, državom, Bogom, ako želite.
Zašto je važno da ljudi iziđu na referendum i glasaju protiv?
Zato što je referendumom legalizirano to da manjina svojim bedastim, infantilnim i iznimno opasnim političkim agendama remeti, osporava i odlučuje o temeljnim vrijednostima - ne samo demokracije, a to su npr. osnovna ljudska prava, dakle - pravo na jednakost, jednak pravni tretman, jednake mogućnosti itd.
Kako uvjeriti one koji bojkotiraju referendum jer misle da se to pitanje uopće ne bi trebalo naći na referendumu, a protiv su, da ipak izađu i daju svoj glas?
Ne znam uvjeriti ljude, ali mislim da je romantično tražiti solidarnost, pa pogledajmo gdje živimo.
Jeste li skeptični prema rezultatima?
S ovako niskom stopom obrazovanih i ovako izmanipuliranim zahtjevom, a uz podršku najjače socijalne institucije Crkve - da.
Što biste poručili onima koji se još uvijek ustručavaju priznati bližnjima da vole isti spol?
Oni koji bi vas napustili, osudili zbog toga što ste, ne vole vas! Dakle, oni vam ne trebaju.
Izjavili ste: 'Uz pravo na život i zdravlje, pravo čovjeka da bude odnosno bira što želi smatram najvažnijom ljudskom slobodom i pravo na kojem uvijek iznova treba inzistirati. Književnost i generalno umjetnost imaju zadatak još dodatno emancipirati te slobode.' Koliko ste zbog te činjenice upravo odabrali posao koji radite i koliko kroz njega uspijevate ostvariti svoje ciljeve koji se tiču borbe protiv homofobije?
Uspio sam naći medij koji će kanalizirati stvari koje volim, stvari kojih se bojim, a to je jezik. Tekst. Tijelo- tekst. Tekst kao trauma. Tekst kao moguća istina. Borba protiv homofobije mora biti institucionalna. Mora postojati jaka sankcija za nju. Nažalost, vladajući još, osim deklarativno, ne prepoznaju taj problem dovoljno važnim. Svi oni drugi koji ga prepoznaju u manjini su.
Nedavno ste napisali otvoreno pismo Slobodanu Novaku, koji je bio odgovor na njegov tekst 'Kad dvojica ili dvije tepaju 'dijete moje' – licemjerno lažu'. Kakve osjećaje bude u Vama takva izražavanja koja su, najblaže rečeno, krajnje netolerantna?
Uz elementarno poznavanje povijesti, njezine prirode, s velikom sigurnošću možemo ustvrditi da se ona ponavlja. Homofobni pamflet Slobodana Novaka sličan je svim onim antisemitskim pamfletima prve polovice 20. stoljeća. Žalosno je da ljudi misle da ideja slobode govora na koju se često pozivaju ima nekakve veze sa slobodom da javno preziru, mrze, omalovažavaju. Ipak, drago mi je da su mnogi umjetnici i intelektualci supotpisali moj tekst. Ako se ovo stanje nastavi - vjerojatno ćemo mi biti prvi koji će ići u neke nove logore. Listu smo im predali.