O tvom transferu priča se više nego onom Luke Modrića u Real Madrid?
Hahahaha, a ne znam, nije baš toliko, ali možda je zvučalo zanimljivo da netko s najslušanijeg nacionalnog radija ode na lokalni zagrebački radio. Na Prvom mi je divno, naporno, budim se u četiri, ali je dobar osjećaj graditi nešto novo.

Zašto si odlučila otići s Narodnog radija?
Jednostavno dođe trenutak kad osjetiš da je to - to. Lijepo mi je bilo na Narodnom, ekipa smo bili dobra, ali PRVI radio mi je zapravo donio neku svježinu, kao da se sve iz temelja nanovo gradi, nikada prije nisam radila jutarnji show, sve me to privuklo. Ne volim kolotečinu i dok je borba - dobro je. Kad se više ne boriš, vrijeme je za odlazak.

U naponu si snage, još uvijek radiš na sto strana?
A radim. Nije baš na sto, ali na dosta. Snimam i dalje kviz 'Tog se nitko nije sjetio' i radim na Prvom radiju. Kad se poklopi da snimam istovremeno, malo je nezgodno, ali sve se može kad se hoće. Uz to sam uključena u još nekoliko humanitarnih akcija, tako da mi je dan zaista popunjen i bez praznog hoda. Ali volim adrenalin, jurnjavu, vremenske rokove i stres pa u biti uživam!

Prvo si radila na televiziji, sad na radiju, što ti je draže?
Ne da se to baš usporediti iako na prvi pogled izgleda dosta slično. Radio je puno naporniji nego što to ljudi obično zamišljaju. Nije to baš samo - upali mikrofon i nešto pričaj. Pripreme su duge i naporne i potroši se na pripremu barem toliko koliko si u eteru. Televizija drugačije funkcionira - barem ove emisije koje ja radim. Ali televizija isto ima taj adrenalin prijenosa uživo, to najviše volim.

'Tog se nitko nije sjetio' postao je kviz koji rijetki propuštaju, jesi li ti zadovoljna?
Jesam, jako sam zadovoljna, ponekad mi bude žao što ne ide uživo, jer se u konačnom proizvodu ne vidi baš uvijek koliko se dobro zabavljamo na snimanjima, zna tu biti smijanja, pjevanja čak i plesanja. Bilo me je u početku strah, moram priznati, kako se upakirati u prilično razrađen format i njegove zadanosti, tipa - ljudi me pitaju zašto stalno ponavljaš skupini od sto ljudi, dali smo sto sekundi... itd. to se jednostavno mora - format je takav, ali onda shvatiš da ostane još dovoljno prostora da to odradiš na svoj način.

Pitanja nisu laka; jesi li testirala svoje znanje?
Uvijek u sebi odgovaram na postavljeno pitanje i nije mi baš sve jednostavno, neke stvari znam, neke ne znam.

Ozbiljno treniraš; imaš li 'six pack' na trbuhu?
Nemam još, ali imat ću. (Smijeh.) Zapravo mi je baš problem sad otkad sam na Prvom radiju, uz kviz naći vrijeme za trening, ali ne smijem to propustiti; previše truda je uloženo u prošloj godini da to sad ode u vjetar.

Čujemo da treniraš u topićima, je li to istina?
Ne. Tko vam je to rekao?! Treniram u tajicama i majici, nikakvi topići. To sam se doduše zarekla, da kad budem onako fuuuul zadovoljna postignutim, dolazim u teretanu u kratkim hlačicama i topiću. Na putu sam, ali nisam još tamo!

Je li Bandić stvarno u tolikoj formi? Radi li stvarno bezbroj krugova?
Radi, otrčali smo Sandro, moj kolega iz jutarnjeg showa i ja s gradonačelnikom 15 krugova, to je 4,5 km, a on je nastavio još toliko. Svako jutro devet kilometara. Imali smo snage za još, ali imam ozlijeđeno koljeno pa baš nisam htjela zdravlje ostaviti gradonačelniku.

Ljubiteljica si nogometa; jesi li zadovoljna dvobojima protiv Belgije i Škotske?
Normalno da nisam. Nisam uopće zadovoljna stanjem u sportu u Hrvatskoj, a kamoli da sam zadovoljna nogometom. Sve je to kod nas nekako palo na niske grane, a Bog nam je stvarno, iz nemam pojma kojih razloga podario nevjerojatne sportske talente, od Sandre Perković, preko rukometaša, Đovani Černogorac.

Voliš li promjene?
Volim, mir i kolotečinu. Volim jedan dan u tjednu kad ostanem doma i ništa ne radim, nego samo gledam telku ili čitam knjigu ili igramo Playstation.

Dečko ti je napokon doma; uživate li u gnijezdu punim plućima?
Uživamo, nego što. Samo, evo, taman je doma, a ja posla preko glave, ali nema veze, nikad kvantiteta nije bila važnija od kvalitete.